1974. - rođena je moja sestra Sandra
Zaradi svega ča ćete dalje u ovon libru pročitat iznimno važno je reč da moja mater i otac nimaju druge dice.
Od rojenja do lipnja 1991. finila san osmoljetku i srednju skulu u Splitu i to OŠ Zlatu Šegvić i TŠC oli Tehnički školski centar Mirko Dumanić i postala elektrotehničar, smjer energetska elektronika. Bila san dobro i vridno dite, svi razredi osnovne i srednje skule završeni su kod mene izvrsnin uspjehom, oslobođena san mature, dobila san čitav niz nagrada i pohvalnica.
Za razliku od onih ča ne znaju reč di su studirali, koliko su studirali, kod koga su diplomirali, koji im je prosjek ocjena i slično, kod mene nima takvih problema.
Studirala san od 10. miseca 1991. do 12.03.1998. kad san finila FESB oli Fakultet elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje u Splitu te postala diplomirani inženjer elektrotehnike, smjer elektroenergetika s prosjekom ocjena 4.13 i diplomskim radom koji je narafski dobija ocjenu 5. Mentor mi je bija profešur dr.sc. Ivan Sarajčev. On je radija na FESBu u Splitu. Sad je u penžjunu. Mogu reč da za mene vridi brez šetanja, di san studirala tu san i diplomirala, nisan izmišljala teplu vodu, šetala po više fakulteta, država i slično. Diploma mi nije s pazara ni iz garaže, izda je FESB u Splitu. Stečena je pošteno, u ratno vrime, kad je sve bilo pakleno teže, niman se čega sramit, moren se samo falit. Dakle, s 25 godina dipl.ing.
Proliće 1999. upisujen na FESBu u Splitu poslijediplomski znanstveni studij i to kako i priliči kod poštenog svita s prosjekom ocjena 4.13. i narafski o vlastitom trošku. Državni trošak nije za mene odlikaša, ali je bija za razne propalice. 8.05.2003. nakon položenih svih ispita s prosjekom ocjena 5,00 pošteno branim pošteno napisan magistarski znanstveni rad i postajen magistar tehničkih znanosti, elektrotehnika, elektroenergetika. Mentor mi je bija profešur dr. sc. Slavko Vujević. I on je radija na FESBu, friško je otiša u penžjun. Ovo triba naglasit jer je u hrvatskoj ohlokraciji došlo do izvrtanja sustava vridnosti i poništavanja istine. Dakle, pošteno stečena titula je vrednota, a neučenje i prepisivanje su sramota.
Magistarskim znanstvenim radom san ostvarila znanstveni doprinos i prva san žena koja je magistrirala na Zavodu za elektroenergetiku u Splitu.
17.09.2004. osnovala san tvrtku Parametar doo Split u kojoj radin punih 20 godina. Odlikaši rade za sebe. Propalice se uhljebljuju. Ni tu nisan šetala, nisan zatvarala firme u dugovima i otvarala nove, stalno san na iston mistu, u mojoj jedinoj firmi. Pošteno radin, pošteno plaćan sve obaveze državi i Gradu Splitu i narafski da od njih ne dobijan ništa.
Gle čuda, gle mirakula, ni adresu nisan minjala svaki čas, na istoj adresi san prijavljena od 1986.
Sve ča san upravo notala mogu dokazati.
Hrvatska san državljanka i Hrvatica.
U nastavku ćete moč proštit ovod na ovi blog, ali bit će i ka libar, nadan se i ka film, ča mi se sve u Hrvatskoj dogodilo.
Dakle, prema istinitom događaju, libar Timbar, nastavak slidi, priča je strahotna.
Nema komentara:
Objavi komentar