e...
u ovoj zemlji se puno voli činit paštroč o' svega, brljat ko je ko, mišat ljude, lažno se predstavljat za činit šporkarije, a posebni scenariji su razrađeni i uhodani za otimačinu tuđe imovine.
Zaradi tega ću ja izvuč nikoliko litrati iz naših albuma i to onih ča se odnose na ženski dil moje familije. Kako je rečeno u prvon dilu ovega libra , ja jeman samo jednu sestru, Sandru, a moji roditelji osin nas dvi nimaju drugu dicu.
Ajmo ča stavit koji litrat i komentar:
Moja mater mr. sc. Gorka Magazin, prof. na svečanoj promociji u Zagrebu dobija diplomu magistra znanosti. U Zagrebu je organizirana promocija, a diploma je stečena pri Interuniverzitetskom centru za poslijediplomske studije u Dubrovniku tada pri Zagrebačkom sveučilištu. Prije nego šta je postala magistar znanosti, stekla je VSS, profesor hrvatskoga i francuskog jezika na Filozofskom fakultetu u Zadru. To tako gre kad su diplome prave, ne more se postat magistar znanosti ako se nije prije tega završija dodiplomski studij tj. stekla VSS. I zato sve skupa si triba bit vrhunski študent, jemat priporuke profešura, ostavit mladost s librima, pa ovo lipi moji nije sramota nego vrednota. Sramota je diploma kupljena u garaži ili na kakvoj pumpi za koju fakultet nema pokriće u dokumentaciji i radovima. Na litratu skroz livo je kod nas i u svitu poznati profešur sad već pokojni dr. sc. Ivo Frangeš.
Evo i jedan litrat isprid Tehničke škole u Splitu u kojoj je radila moja mater do penžjuna. Ovo je razred kojem je bila razrednica, godina 2006., 4B.
Evo i moje sestre Sandre, jedan zadarski litrat s materon nakon svečanih promocija na Filozofskom fakultetu u Zadru na kojen je moja sestra finila za profesora hrvatskoga jezika.
Znate, kad su diplome prave, onda se ne prinose s kolina na kolino, vengo svaki član fameje gre na fakultet, sluša predavanja i vježbe, uči, polaže kolokvije i ispite, piše svoj diplomski rad, magistarski znanstveni rad, disertaciju. Ne prepisuje od mame, tate ili s interneta.
Diplomu dobija na svečanoj promociji, a ne u garaži. U garažu se gre po falšeticu koja je sramota, tariguz, a za pravu diplomu se triba puno potrudit i zato je ona vrednota.
Moj otac je finija za inženjera letrike, a kako se diplome kad su prave ne prinose s kolina na kolino, ja san na FESBu u Splitu moje diplome stekla
onako kako san opisala u dilu prvemu ovega libra. Evo jedan litrat slikan poslin svečane promocije magistara znanosti 2003.
Evo i jedan iz
moga ureda u kojen radin 20 godina i gle čuda niko mi se ne smije. Kako to? Ne laprdan na poslu, struja mi nije izmjenič
Ka, pa nisan predmet sprdnje. A ne laprdan jerbo san diplome stekla učeći i iza njih stoji znanje.
Kad smo već kod posla, ni ja ni moja sestra nikad nismo radile u Tehničkoj školi u Splitu. Ja niman ni dan staža u javnon i državnon sektoru, samo privatni sektora, a moja je sestra radila u državnim skulama oli školama te za Ministarstvo znanosti i obrazovanja koje stalno minja ime. Šta? U Sjevernoj Makedoniji je učila našu dicu hrvatski jezik. Ona već godinama živi u Sjevernoj Makedoniji, udala se za Makedonca.
Evo i jedna nostalgična sa spli'ske rive, 31.12. 2000., sliva na desno, moja mater, ja i moja sestra
Čitajte dalje, s posebnom pažnjom, bit će puno zanimljivoga šta je ko radija i šta ko nije radija, a triba je radit. Dolazi na red strahotna štorija iz Hrvatske.
Nema komentara:
Objavi komentar