građani drugog reda

1) plaćam zdravstveno, a nemam pravo na bolovanje tj imam, ali ako ga uzmem, moram ga sama platiti

2) plaćam menadzerske doprinose, a penzija će mi biti najmanja jer ne isplaćujem sama sebi neto koje po zakonu ni ne moram dati. 

3) zbog tog neta (za mene) tvrtka mi je na listi srama i to onoj istoj listi na kojoj su i oni koji nisu platili 100 radnika

4) to s listom srama je jos i dobro kako je nekad bilo, pune dvije godine je bila i lista srama i samoblokade (ovršiti za neto vlastitu tvrtku uz ovršni trošak 600 kn po plaći! U protivnom, zatvor!) 

5) kad je izbila pandemija, dobila sam tek mrvicu mrvice od potpora za očuvanje radnog mjesta jer uvijek nešto nije valjalo. Jednom su mi rekli da inženjerstvo nije od interesa Republici Hrvatskoj, tada nisam dobila ništa,  a poslije sam neku mrvicu dobila kao mikropoduzetnik. No onda su rekli da onaj tko je sam zaposlen u tvrtki više ne može dobiti ništa, pa ni pod mikropoduzetnik više nije bilo ništa 🤷‍♀️

 6) od svih sredstava koje je Hrvatska dobila za digitalizaciju, za mene nema niti za jedno računalo, a kamoli mrvicu više npr. računalo i pametna ploča jer u tvrtki radim sama. E pa baš, što bih ja smeće obrazovano inženjersko htjela, računalo, pa nije računalo za pametan rad i širenje znanja, neka me sram bude kako sam uopće i promislila da bih trebala imati neka prava

7) baš svi, od rodbine, susida, klijenata, institucija duboko su uvjereni da se baš oni mogu iživljavati nad osobom koja se sama zaposlila.

Jeste li sretni što živite u zemlji koja ovako tretira ljude koji su zaposlili sami sebe i koji državi samo daju? Jeste li uopće znali da je ovo realnost ljudi koji zaposle sami sebe? 

#građani_drugog_reda