*****

 

Jutros smo naručili plin od tvrtke kod koje uvijek naručujemo. Stiga je nevjerojatnom brzinom, donija sin vlasnika. Inače dođu radnici. 

- Vi ste bili moja profesorica hrvatskoga jezika u Tehničkoj školi. Po prezimenu sam zna da ste Vi naručili plin i baš zato sam se požurija dostaviti. - sav će sritan i potom nam objasni da je sin vlasnika. I tako je svugdi, učenici moje matere, danas odrasli ljudi, nema gdje nam nisu pomogli čim su mogli. A rade baš svugdje.

 Bija je jedan zaposlen i u onom pržunu kad su me utamničili po procesu kad mi se sudilo, a nije se ni smilo suditi jer taj čin nije bija kazneno djelo, za taj proces sigurno idemo na EU sud. I da, pomoga mi je i taj čovik. 

A da ne govorim kako su mi pomogli i kod mehaničara i kod teleoperatera, pa mi kad mi je trebalo pomoći i posudbom novca, pomoga bivši đak moje matere koja je odavno bila u penziji. Itd, bilo je bezbroj situacija. Njoj se eto ne smiju, poštuju je i dandanas kad im više ne daje nikakvu ocjenu. Već su odrasli ljudi i imaju svoju dicu. Kako to? da, u čudu sam, kako to, pitam se, pitam, možeš misliti.... Neke se stvari ne mogu kupiti novcem. Ugled i poštovanje se stiču poštenim životom i radom. Lažnim dokumentima se smiju, pravima klanjaju. I da, onaj tko se raduje lažnim dokumentima ni sam nema prave. Ili je primija mito. Ili je lud. Četvrto nema.