*****

Ako su slobode i prava ograničeni zbog više sile, nekako ću shvatiti. Ne shvaćam kršenje ljudskih prava bez razloga, a događa se redovito, čak i često. Ono što je najžalosnije je da smo sve prihvatili. Krši se pravo na rad, prihvaćamo, odlazi se u Irsku i ne komplicira sebi i bližnjima život bilo kakvim pitanjem. Krši se pravo na dostojanstvo, slobodu govora, pošteno  suđenje, sve je normalno, sve to postaje čak i moralno. Znate li da je Republika Hrvatska prekršila pravo na obrazovanje sa svakim lažnjakom kojeg je zaposlila u školi? Što su građani poduzeli? Ništa. Normalno je da lažnjak uči djecu. To je normalno i svi šute. Ni jednog prosvjeda protiv lažnjaka u državnim školama nikada nije bilo. 

Jeste li ikad promislili da nije normalno da netko ne može dobiti inženjerski posao samo zato što je žena ili odgajateljski posao u dječjem vrtiću ili dječjem domu samo zato što je muškarac? Spolna diskriminacija nam je normalna i društveno prihvaćena.  Normalno je psovati nekog zato što je vjernik, ali isto tako je normalno psovati i ateističku majku svima koji ne vjeruju. Prihvaćamo i svakodnevno maltretiranje lošim vijestima koje utječu na psihičko stanje nacije iako imamo pravo na točne i objektivne infodmacije. Jesmo li normalni kad sve ovo i još puno toga toleriramo i svejedno nam je? Nismo. A ovo što sam navela nema veze s covid19 i epidemiološkim mjerama. Da, tako je. Vratite se i pažljivo pročitajte što sve trpimo baš svaki dan, a građani smo demokratske drzave, clanice EU.