Za ovaj osobni prostor u Hrvatskoj, a posebno u Splitu treba urlati. Ovdje je ljudima obavezno nosina u mojoj košarici i mom novčaniku. Pišem novčaniku jer to nisu stari Splićani, pa nemaju pojma što je portafoj ili takujin. U polupraznom autobusu od Solina do Splita sam doživjela da mi je baba sjela baš na mene iako je imala mjesta, mogla je birati. Na plaži sam doživjela svašta, to ti sjedne za kameni stolić koji sam prva zauzela i kaže ne smetate mi, isto naprave i sa drvenom klupom, ne znaju što je šentada, pa kažem klupom, a doživjela sam čak i da mi se neka baba doslovce skotrljala na moj ručnik na žalu, o šugamanu pojma nema, pa kazem ručnik. Ovdje žive odvratno neodgojeni ljudi, oni nemaju kad gledati izlog nego baš kad ga ja gledam, pljuju po ulici, ne znaju što je maramica, a ruke kao ni zube nisu oprali godinu dana. E da se takvi primjerci vrste zvane čovjek preodgoje, bilo bi idilično. No neće, ne zele, a kad im kazes molim vas, to je moj rucnik ili molim vas da platim, iza mene ste, pa cete onda na kasu, postaju krvolocni. U Split je stiglo svakakvoga svita koji se ne zeli upristojiti i sad se ovdje događa svasta.
https://www.index.hr/vijesti/clanak/ova-pandemija-ce-nas-promijeniti/2222750.aspx
Nema komentara:
Objavi komentar