ponedjeljak, 31. kolovoza 2020.

Republika Hrvatska ni postuje ni jedno moje pravo

Porezna uprava moju žalbu nije riješila od rujna 2017. Ustavni sud moju ustavnu tuzbu drzi u ladici od proslog ljeta. Itd.
Je li se u ovoj zemlji ne postuje niti jedno moje pravo zato sto sam zena, zato sto sam obrazovana, zato sto sam poduzetnica, zato sto sam apoliticna ili je u pitanju nesto nenavedeno?

još jedna školska godina je tu

Sutra počinjem raditi školsku godinu

2020/2021 sa srednjoškolcima.
E, pa sretno nam bilo 🙂

petak, 28. kolovoza 2020.

*****

 Ministar Maric na tv upravo:

"Da Vlada RH nije onako brzo reagirala prema spašavanju gospodarstva, bile bi ove brojke još i gore"
Moja draga majka:
"Da poduzetnici nisu reagirali i pritisli Vladu RH, Vlada RH bi kupila avione!"

*****

Čitam da neke škole razmatraju opciju da učenici sjede sami u klupi. U mnogim državama je odavno tako i to zato što bi škola trebala biti mjesto gdje se dolazi učiti, a ne modna pista i misto za ubit vrime... Sam u klupi i školska uniforma, o da. Mi smo nosili školske kecelje i svi su znali koliko je 5X6. Danas većina to ne zna. Ne znaju ni čitati bez slovkanja. U osmom razredu. I nisu u stanju proći državnu maturu sa ovako priglupim pitanjima napisanim za ljude koji imaju teškoće u shvaćanju i ovako niskim pragom potrebnim za prolaz. Sam u klupi, školska unifoma i nastavnik koji je stvarno nastavnik (mora imati pravu diplomu, moral i ljubav prema djeci). I reforme, o da. No, od ovoga neće biti ništa jer Hrvatima nisu važna njihova djeca, pa time ni njihovo obrazovanje. Na izborima redovito biraju one s kojima će i dalje moći neometano cijele dane provoditi u birtiji. A znaju li dica bar najosnovnije i tko ih uči, ma koga briga?!

srijeda, 26. kolovoza 2020.

haha

Pitaju novinari ministra prosvjete da kako se kadrovira u skolama... Kakvo pitanje?
Kako bi se tu trebalo kadrovirati? Posteno, svakako. Zar djecu ne uce najmoralniji ljudi koji imaju prave diplome i koji su bili najbolji studenti? Ta nisu valjda tu neke lažnjake zaposlili?
😁😁😁😁😁😁

subota, 22. kolovoza 2020.

udarništvo

U zadnja tri tjedna sam odradila 22+24+22=68 školskih sati poduka za studente. U uredu i u virtualnoj učionici. Sad je na redu zasluženo kupanje koje jedva čekam. Nema ti veće patnje nego gledat more s prozora, a ne moći ići na njega. A da nije epidemioloških mjera, moglo bi se. Svaki sat se pisano mora pripremati za nastavnu ploču ili virtualnu ploču i to odnosi puno vremena. Zadaci za studenete na FESBu su veliki, nije to samo jedna formula i gotovo.

Znate li ikoga u regionu tko je uspio odraditi toliko sati za studente u toliko vremena? I da ništa ne bude površno, nego sve temeljito, detaljno i kvalitetno. Uz epidemiološke mjere (znači ne mogu ih sjesti kraj sebe i objašnjavati im kao u dobra stara vremena) 😃
Imam raditi još jedan termin u ponedjeljak, svi mi pišu u srijedu, držite im palce, a ja ću laganini malo kupanja, malo obavljanja svog zaostalog posla koji se nije stiga napraviti u ova tri tjedna.
Eto tako da znate reći dici kad budu upisivali fakultet, velika je laž da inženjeri ne rade ništa, da se samo malo igraju na računalu i da im stiže velika plaća. Radi se puno, nema puno para, a posao se ne dobija odmah. To je istina.

nedjelja, 9. kolovoza 2020.

*****

Čestitke slavodobitniku 
305. Alke Ivi Zorici! ✌🇭🇷

*****

6 i po godina sam bila bez posla čak i sa diplomom magistra znanosti (ZNANOSTI) elektrotehnike dok je Republika Hrvatska zapošljavala svašta. I tu mislim i na državni i javni i privatni sektor. 16 godina radim u vlastitoj tvrtki i beskrajno hvala svima koji me nisu htjeli zaposliti, između ostaloga I FESBu. Dobro je biti sebi šef. No kad i najmanji honorani natječaj objavim javi mi se na stotine inženjera iz cijele Hrvatske i većina ih ne radi nigdje i nema nikakvo iskustvo. Eto to je istina iz mog kuta gledišta, kako ja vidim kao poduzetnica što se događa. Nastavljam i dalje raditi za sebe, drugi nakon što sam vidjela kako zapošljavaju nemaju para da me plate.

ponedjeljak, 3. kolovoza 2020.

*****

25 godina nakon II. svjetskog rata moj pokojni dida, učesnik Sutjeske i Neretve, nema partijsku knjižicu, vratio je vrlo brzo nakon rata, putuje po Njemačkoj i Austriji i dogovara izvozne poslove Jugoplastike u zemljama s kojima smo nekad ratovali. O ratu skoro nikad nije pričao, nakon rata je naučio njemački u Centru za strane jezike da moze dogovarati poslove. Mirovinu je ostvario iz rada, a ni za sebe ni za obitelj nije dobio nikakvu privilegiju. Dapace, obrnuto, kad je vratio partijsku knjizicu, odmah su ga zatvorili, baka je odmah ostala bez posla, moja pak majka je stalni posao čekala 10 godina, a ja bih jos bila bez posla da nisam osnovala tvrtku. U ovim svijetlim vremenima su i mene zatvorili kad sam prijavila kriminal. 
Moj naklon do poda braniteljima iz Domovinskog rata, a posebno onima koji su poslušali generala Gotovinu i okrenuli se budućnosti. Što vam želim reći? Moramo se prisjećati, dolično obilježiti bitne datume, ali nakon 25 godina bitno je maknuti se od prošlosti. Dok se teret prošlosti nosi na leđima, ne može se dalje. A mi smo se nažalost ukopali u prošlosti. I ne mrdamo. U ratovima koji su odavno gotovi. U rat o kojem njegov učesnik niti je previše razmišljao niti je o njemu pričao. Znate li pred koliko je godina taj rat završio? 75. I Domovinski rat je završio. Vrijeme je da se krene dalje. Ne zaboraviti, poštivati, ali krenuti dalje. Mora se...

Šufit