****

Nakon 3 tjedna virtualne učionice, vrijeme je za malo odmora.
Kako je kod mene uvik više ideja nego vrimena, a baš danas sam dobila još 5 novih, ovo znači da ćemo i prije nego zaspem malo raditi, ono, u glavi malo sve posložiti i bit će... Žaj mi je samo šta neke ideje još čekaju, ali sve ja to pomalo dovedem do realizacije...

E sad, baš ja sam ta koja je ova tri tjedna predavala uživo višu matematiku studentima i to integrale i numeričke metode, studentima prve godine i pete godine... To su vrlo zahtjevne stvari i tako nešto se nisu upustili mnogi profesori tj. sveli su nastavu na zadavanje zadataka za samostalni rad. Kako sam ja učila cijeli život, ova tri tjedana sam držala sate online isto onako kako ih držim i u uredu, zapravo u uredu rješavam zadatke ispred studenata, a da mi ne bude dosadno otvorim zbirku i kažem evo od svih ovih zadataka reci ti kojega ćemo... :)
Za virtualnu učionicu smo pripremili zadatke za virtualnu ploču što iziskuje vrijeme (nije ga bilo puno, pa je trebalo u malo vremena riješiti brdo zadataka!), ali upiti studenata su i dalje tu, njih ne mogu izbjeći. Oni na fakultetu, čast iznimkama, uglavnom imaju papir s kojeg 20 godina prepisuju unaprijed riješen isti zadatak na tablu, a ne pita ih nitko ništa. Zato im viša matematika live nije dolazila u obzir. Uz to imaju i razumljivih tehničkih problema. Ja 15 godina svaki dan ne znam što će me tko pitati, 99% posla radim iz glave, sveukupno držim matematiku, fiziku, informatiku, elektrotehniku (za sve osnovne, srednje, fakultete - elektrotehnika nekih 20 stručnih predmeta), nekoliko programskih jezika, pa računaj koliko je to programa i posla.

Kako mogu? Lako, učila sam cijeli život... Ulagala sam u ono što ne može propasti i s čim neću propasti...
#znanje_vrijedi
#pozdrav_iz_privatnog_sektora