Kao brod što traži luku
dugo već na svoju ruku
moje srce svijetom luta
i svi oni što me znaju
kratko u mom oku traju
kao svjetlo pored puta.
kratko u mom oku traju
kao svjetlo pored puta.
Neke tajne slutim plime,
brod se valja i ja s njime –
premda vrijeme mrežu plete
čini mi se još sam dijete
i ne žalim ni za čime.
brod se valja i ja s njime –
premda vrijeme mrežu plete
čini mi se još sam dijete
i ne žalim ni za čime.
Vagabundo, vagabundo
skitaj dalje, srce ludo!
Vagabundo, vagabundo
nek’ još traje vrijeme burno!
skitaj dalje, srce ludo!
Vagabundo, vagabundo
nek’ još traje vrijeme burno!
Skitaj dalje do kraja
dok nosi te dah,
isti život nas spaja,
i vjetar i prah!
Vagabundo, vagabundo
samo skitaj, srce ludo!
dok nosi te dah,
isti život nas spaja,
i vjetar i prah!
Vagabundo, vagabundo
samo skitaj, srce ludo!
Život što u meni kuca
pun je nekog čudnog sunca,
pun je neba, pun je ptica.
pun je nekog čudnog sunca,
pun je neba, pun je ptica.
Nek’ me baca, nek’ me lomi,
nek’ me vara al’ nek zvoni
glasom svojih tajnih žica.
nek’ me vara al’ nek zvoni
glasom svojih tajnih žica.
I zar može da nas mijenja
sjaj u oku onih žena,
što se muti i što ode
kao magla iznad vode
jer dok trepneš već ga nema.
sjaj u oku onih žena,
što se muti i što ode
kao magla iznad vode
jer dok trepneš već ga nema.
Nema komentara:
Objavi komentar