Poslije II. svjetskog rata seljacima se dala zemlja da je obrađuju, a oni svi došli u grad i u gradu uzeli baš sve (naravno pošteno i vrijednim radom, nema tu diskusije da je bilo drugačije) s tim da im je zemlja ostala. Bi li i meni Republika Hrvatska dala bokunić zemlje? Evo ja bih na njoj realno nešto posadila (ne ka oni koji uzmu poticaje, pa posade dvi pome) i ka stvarni poduzetnik (to je onaj što od države ne dobija baš ništa nego državi samo daje) radila. Da, netko u ovoj zemlji gle čuda i radi. Posadila bih grah oli fažol koji uzozimo iz Kine. Posadila bih češnjak koji uzvozimo iz Kine. A našlo bi se i malo mista za limun koji kao najgluplji narod svijeta također uvozimo.
ponedjeljak, 14. svibnja 2018.
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
Šufit
-
▼
2018
(314)
-
▼
svibnja
(38)
- Sritan 1. maja!
- prvi maja
- čuvam se, pa će me i dragi bog čuvati...
- Praznik cvijeća
- :(
- Sudamja
- Buzara
- prije 15 godina
- Svijet slavi Dan pobjede
- manijaka na mašure
- misec maj
- Majčin dan
- odgovor iz ministarstva gospodarstva
- *****
- *****
- a sad adio
- ružno vrime
- taj divni spli'ski travnjak
- duje
- postoji samo jedan put u bolje sutra
- *****
- Maturanti čestitamo i sretno vam bilo!
- Nađendan moje Cvite
- GDPR pravilnik
- a ko će tvrtku štititi?
- konspirativno ime
- aha, moglo bi se tu i zaradit....
- ajuto mama mia
- Život uvik gre naprid
- :p
- svašta
- ****
- *****
- Plaža Kaštelet nekad prije nasipanja
- GDPR - dan treći
- GDPR u praksi
- 1972 Greatest Hits Playlist - Unforgettable 70s Hi...
- zašto svi ovi dišpeti, a?
-
▼
svibnja
(38)
Nema komentara:
Objavi komentar