najprije

ako želiš promjene, najprije trebaš promijeniti svoju misao, a potom pokrenuti radne akcije. ispit se neće položiti ako samo kukaš, a ne učiš. firma se neće pokrenuti ako samo plačeš kako si jadan, a ne radiš baš ništa da nešto promijeniš. ne možeš ništa? možeš puno i možeš svaki dan. očiti su mi primjer naši iznajmljivači - mnogi kukaju da ne uspiju iznajmiti, a u doba interneta čekaju da im gosti kroz kuglu vide da oni postoje. web-stranica lipi moji, višejezična i online oglasi te društvene mreže + eventualno angažiranje agencije koja traži goste... i da, ponuditi tim gosima nešto, neki dar, suvenir, prominit lancune, dočekat ih, otpratit ih, bit ljubazan, ne ljubit kukasti križ, ne mrzit, pa će gost stič, a s njim i nofci. i da, poslat će i drugog gosta, rođaka, susida, prijatelja... 

isto vridi i za restorane. ne možeš svitu dat izist pokvareno meso i pljunit u pjat, a onda se čudit kako laganini odlaze, novi ne dolaze. pročuje se to brzo. pogotovo u doba interneta. moderan gost želi čim ukuca u mobitel "restorani u blizini" da vidi što se danas nudi, za koliko para i kako restoran izgleda. ajmo ča dalje, pametni su već skužili da postoje pametni ljudi koji su vikendom učili a nisu jurili na seoske veselice, pa danas rade svugdi, gdje im se prohtije, zovu se digitalni nomadi, rade na laptopima i uživaju u cijelom svijetu. no, kad im se negdje posebno svidi, ostat će i nekoliko mjeseci. što rade? programeri, online trgovanje dionicama, prevoditelji ili jednostavno po zanimanju putnici koji žive od svog pisanja o putovanjima, restoranima, hotelima. jeste li se pripremili za takve? meni je već nekoliko azijata reklo da im se split svidija, da bi ostali i duže, ali kad su s brkatom babom koja iznajmljuje apartman pokušali dogovoriti popust za duži najam da ih nije niti razumila. očeš se bavit turizmom, a ljudi koji u njemu rade ni par riči ingleškoga još savladali nisu. turizam je biznis. barcelona je od svog stadiona napravila dobro unovčen mit, a mi sa svim našim olimpijskim kolajnama kojih imamo najviše na svitu po broju stanovnika ne znamo šta ćemo. o muzeju sporta se trkelja godinama, a kako ovaj grad ni proračun nije bija kapac donit, trkeljat će se i dalje. barcelona ima aplikaciju koja mi svakih par minuti šalje sve što me zanima na mobitel, a zašto mi nismo napravili aplikaciju u kojima će ikone bit blanka vlašić, toni kukoč, dino rađa? ono, da se bira neki sport i skuplja neki skor. ja to ne mogu sama isprogramirat i to besplatno, dobro sam napravila i aplikaciju s mapama i znamenitostima splita, ali eto kao ideja. no da bi se realizirala java mora bit učenje jave, odnosno androida a ne lokanje po seoskim veselicama i kvartovskim zidićima od jutra do sutra. nitko se nije naučen rodija, tribaju ga odrasli naučit. a šta je hrvatska zaposlila po školama? rodice, ženice, priležnice, neuke, ali podobne. ma ajte u prdac više s takvima, ko me to više triba?! reforma obrazovanja je najvažnija, a ona treba početi od promjene kadra. obrazovan kadar će sprovesti nove programe. samo znanje može unaprijediti zemlju i od znanja se može dobro živjeti. i da, da bi se sve dogodilo, hrvati najprije tribaju prominiti stanje uma.

#znanjevrijedi