Jutros san povirila do porta. Ovo narafski ne znači da san prominila adresu.

Mogla san se komodno ukrcat na koji vapor, nitko mi nije ograničija slobodu kretanja, ali nisam. Tu sam, gledam, slušam, pamtim. Netko triba i radit u ovoj zemlji, nije svima uhljebništvo tužna sudbina. Još malo pa ćemo u more. Već smo okasnili, ali sad će sezona, jedva čekam

Nema komentara:
Objavi komentar