ponedjeljak, 27. ožujka 2017.

Zvala sam Poreznu na telefon

Zvala sam Poreznu na telefon
Danas sam djelatnici Porezne uprave rekla da ću i dalje biti poduzetnica bilo to kome pravo ili krivo i da me Republika Hrvatska nema čime platiti.
1 000 000 kn mjesečno je malo.
Ovo znači da su u Hrvatskoj uvjeti poslovanja toliko dobri da smo toliko zadovoljni ili pak da smo svi kompletno poludili. Osjećam se ludo zadovoljno. :)
Ispričala sam joj i o tome kako Porezna uprava nikoga ne pita šta ima u skladu, a što u neskladu s primanjima. Ispričala sam joj kako im oni bez registracije i fiskalizacije nisu interesantni iako okreću milijune, a maltretiraju registirane od kojih žive (ta ne žive valjda od neregistriranih ili se ja možda varam, možda im ti uplaćuju nešto onak' da nitko ne zna... :p). Ispričala sam joj kako ja ako zakasnim s isplatom vlastite plaće moram platiti 600 kn troška ovrhe da mi plaća prođe na tekući, a čak i kad to platim Porezna me stavlja u novine s naslovom Razbojnici koji nisu platili radnika iako sam taj radnik ja i iako sam samu sebe platila. Ispričala sam joj kako me samo u 2016. prolaz vlastite plaće koštao 5300kn. Ispričala sam joj kako za zdravstveno koje me masno košta kao mali poduzetnik nemam ništa jer do 42 bolesti bolovanje trebam sama platiti te kako nemam niti 1 dan bolovanja.
Ispričala sam joj kako sam imala danima proljev od 10 odlazaka na wc dnevno, a nisam mogla do doktora da ga ne dovedem u nezgodnu situaciju da ispadne da pomaže bjeguncu, a pogotovo ga nisam mogla zvati u kućni posjet. Ispričala sam joj da sam eto baš ja od svih građana Republike Hrvatske od strane Republike Hrvatske bila okrivljena za kazneno djelo članak 104 (službena osoba nekoga okrutno muči dok obnaša dužnost), no da ne znam koja sam službena osoba postala, predsjednica, policajac, sudac, državni odvjetnik i sl. jer da mi to od države imenovani odvjetnici nisu točno naveli kad su me e-mailom obavijestili da je baš za mene određen istražni zatvor baš zbog čl. 104 i da oni pišu žalbu. Ispričala sam joj kako je Policija danima skakala po našem portunu i predstavnici stanara došla s mojom slikom formata A4 jer je baš za mnom bila raspisana tjeralica, ispričala sam joj da tada nisam mogla ni raditi jer u GREŠKA državi nisam mogla MALOLJETNIKE naručiti na poduke, a da netko onda GREŠKOM mene hapsi ispred njih ili pak GREŠKOM puca u njih.
Žena je bila preneražena samo što je ovo čula, ali mi je laganini počela govoriti da joj je stranka pred vratima. Tada sam joj ispričala da sam i ja njena stranka, a da gle čuda baš od moga nofca živi. Onog kojeg ja uplaćujem u proračun milom ili silom, a zaradim ga kad Policija ne skače po mom ulazu duboko uvjerena da sam Kolinda Grabar Kitarović (nemoj druže plavi, vidiš da joj ne sličim, nisam plava) ili pak njihov šef.
Onda smo se lijepo pozdravile i sad moram tražit ostale djelatnike porezne koji mi trebaju. I svima ću ovo ispričati. Tko ne bi o ovakvoj sreći pričao? Ushićeno, e... :)

Nema komentara:

Šufit