di su pare?

idem u jedan privatni posjet. usput ću pokušati obaviti i poslovni. sve je tu, na pet minuti od mene. je li me hrane porezni obveznici? nisu. e pa kako nije kriminal, šta vas briga di ću? :)

eto tako. sad ćemo pokušati onima koji imaju samo guzičetine objasniti da poreznim obveznicima moraju objasniti kako su i gdje pare potrošili jerbo su te pare zaradili porezni obveznici.
porezni obveznici pak moraju pravdati svaki minut gdje su bili i šta su radili i svaki prijeđeni km. za vrijeme mračnog socijalizma nije bilo tako, a privatni sektor je normalno radija - moga si imati sve registrirano od obrta, ugostiteljstvo, apartmane, jedino su tvornice bile radnicima, a nepoštenoj inteligenciji, to ti je ova koja ka i ja uz dobru guzicu ima i štagod u tečici, pa misli time, nije bilo dozvoljeno raditi. ona je mučena dugotrajnom nezaposlenošću, no i danas je tako. meni je republika hrvatska dala 6 i po godina nezaposlenosti dok se svaka štraca zapošljavala. a tvornice? tvornice danas drže tri hebivetra. to su one tri što su ostale.

dakle, da ne mudrujem previše o nekad jerbo to ne mogu prominit pitat ću i danas:
1) di su pare?
2) ko je poždera losos, đelato i pistaći u tonama?

ovo više nitko ne pita, ali eto, ima nepoštene inteligencije koja pita. znatiželjna sam brate. radila sam za te nofce i bolesna.