lani je prvi kolokvij iz matematike na fesbu prošlo 5%, a slično je bilo i sa elektrotehnikom. tako su mi rekli studenti. i grintali su da je bilo puno teško. pogledala sam te zadatke i ne da nije bilo teško, bilo je sramotno lagano. kriteriji su spušteni do smiješnog nivoa, čak je meni to zabrinjavajuće. tako se potiče nerad i loše, a ne izvrsnost. da, profe bi mi sad rekle da smo zadali teže ne bi ih ni toliko prošlo. zašto je to tako? mnogi su razlozi, a dobar dio kriviceje na roditeljima koji su djecu pustili stihiji i neradu kroz osnovnu i srednju školu. ako bi se takla i teka, dobro je, knjiga se ne zna otvoriti, internet u svrhu istraživanja, hm, što je to, knjižnica, hm gdje je to itd. nadalje srednje škole već godinama preskaču gradivo. čitave cjeline. neš ti trokuta, neš ti kruga. preskače se. neš ti logaritama. neš ti geometrijskih tijela. preskače se. informatika, što je to, satovi informatike u mnogim školama su igranje igrica. i sad eto fesba. tu neki profesor slapničar i profesor vujević (ovo su sve bili i moji profesori i ja sam kod njih gle čuda što na dodiplomskom što na poslijediplomskom znanstvenom studiju ostvarila super rezultate), gnjave i dave sa po mom mišljenju skromnim zadacima. sram ih bilo, pobacali studentariju,ma zamisli. a ekipa je vrime vridno provela u kafiću. na noćnim provodima. spavajući do podne. vrime se trošilo i po kavama na rivi i šoping centrima. najmanje na predavanjima i vježbama. knjižnica i učenje te vježbanje iz zbirke su pak znanstvena fantastika. na fesbu mito leti kroz prozor. tamo triba učit. barenko minimum minimuma. imaju profešuri pravo, ne dajte se i ne dajte im proč bez znanja. znanje vrijedi i bez znanja ne triba nitko proč. ne moraju svi završiti fakultet, onaj kome je kafić bitniji od knjige neka danas sutra i posao potraži u kafiću. eto. nemilosrdna sam, a šta će te, ali ta pitanja su stvarno zabrinjavajuće lagana i kad to nisu u stanju naučiti neka uče još. tako. da vam ja sastavljam zadatke bili bi teži. lakše ne može.
