zašto će biti puno problema? zato što je puno neradnika kojima je i previše dobro,ako bi se sprovele promjene, priča bi se pomalo mijenjala, pa bi pomalo bilo bolje onima koji su sve u ovoj zemlji stvorili, a lezileboviće bi odnija vitar. i sad će narafski pijavice učinit sve da nam i dalje sišu krv tj ne rade ništa, ne doprinose ničim, a da imaju sve. jerbo, u protivnom bi se tribali dignit u 5, radit štagod, imat ideje, obavljat posal sa puno žara, imat viziju, dat za posal i ideju i zadnje pineze, rješavat probleme, grist ovaj fenomenalan, ali prečesto i surov život. a kako će oni to? to su likovi koji na posal dođu jednom u tri dana ako uopće i dođu, koji ništa ne znaju i ne žele učiti, kojima je sve teško, koje mrze mene jer mi nije teško radit, koji mrze tebe jerbo si svojim radom zaradija barku i onog drugog jerbo je svojim radon kupija tonobil.
kako to neki mogu, a neki ne mogu?
poslije pretvorbe i privatizacije pojavile su se mutikaše, lopovi, šverceri i poduzetnici.
ovo nisu isti pojmovi i molim da vam to itekako dopre do mozga.
poduzetnici imaju ideje, vizije, hrabrost, želju za napretkom, strast, često su inženjeri ili pak investitori u inženjere oliti ulagači. mijenjaju svijet na bolje. nije im se teško ustati rano, raditi i fizički i intelektualno, raditi puno sa puno žara, bez toga ništa.
padaju svaki dan milijun puta, ali znaju otresti prašinu, stisnu zube i idu naprid. mogu jer ih goni želja za boljim, naprednijim, poduzimaju nešto, mijenjaju loše, stvaraju dobro, nisu pasivni čekači godota. novac je tu vjerovali ili ne zadnja stavka.
neće ih stič jerbo su oni odavno isprid onih koji nisu htjeli trčati kad je stvarno tribalo krenit. dok se hrvatska još muči s slanjem e-maila i zbrajanjem stupca ili retka excelove tabilice, vizionari su to odavno naučili.
poduzetnici su prirodno znatiželjni. ni jednoga još nisam upoznala a da ga baš ništa interesiralo nije. prate sve i puno toga znaju. ako ne u detalj, bar znaju o čemu se radi.
sad ide najvažnije i to je bitno pročitat.
djecu ova zemlja ne forsira u individualizam, razmišljanje, ideje, dugotrajan samostali rad, timski rad kad je to potrebno, ništa. i onda se čudimo kako imamo uhljebe i probleme?! mijenjaj način razmišljanja, okreni brod, pokaži mladima da poštuješ svoje inženjere (da, da, hrvatska je pljunila na inženjere kao nitko na svijetu, u hepa stavljala bravare na mjesto inženjera, omalovažavala inženjere gdje je god stigla, istjerivala ih iz hrvatske), oni su u svakom društvu kotač razvoja, poštuj rad, znanje, ne pljuj po poštenju, budućnosti, pa ćeš vidjeti kako će biti drugačije.
do sad to nije napravljeno i zato nam sad slidi rika uhljeba koji ne žele promjene. neće bit lako, a meta će biti svaki napredan čovik.
Nema komentara:
Objavi komentar