kad pojedini ljudi u ovoj zemlji budu radili na radne dane i ne spajali ih s neradnima, kad ne budu puni žarke želje da se poštopoto negdje zaposle, pa makar i ne imali stručnu spremu za to mjesto, preko veze, uz mito, kad budu pošteno obavljali svoj posao, kad ne budu djecu odgajali u mržnji, kad budu znali objasniti porijeklo imovine, kada plate poreze i kada ne budu sramotili ovu napaćenu zemlju gdje stignu, neka tada pričaju o hrvatstvu i hrvatskoj.
no one koji tako žive teško ikad čuješ da o tome pričaju, oni tako žive. ostali pričaju i u isto vrijeme trpaju u džepove. nema im više gdje ni stat koliko su zgrabili. sami se sebi ne gade, naravno, ali meni se itekako gade. upravo zbog takvih mnogi su kao i ja danas i nezadovoljni i tužni. htjeli smo malo drugačiju hrvatsku, čestitu, uvaženu, radišnu, poštenu, ljupku i tolerantnu. imamo li je?
eh,
eh...
Nema komentara:
Objavi komentar