http://esa.un.org/Unpd/Wup/Country-Profiles/Default.aspx - podesiti Croatia za dobit graf.
osamdesetih je u Hrvatskoj počeo nezapamćen juriš na gradove.
možemo li to povezati s tim da je umro drug tito, ne znam. on je ipak uvik istica radnika i seljaka, a onda je osamdesetih postalo out bit seljak, počeo je juriš na gradove. velika seoba naroda. nakon stizanja u grad, nisu se svi seljaci urbanizirali, nekima to nikako nije išlo i tako imamo i seljačine. takvi su zaključili da bi u gradu mogli često i nezakonito, nasiljem ili prijevarom doći do svega. urbano stanovništvo je bilo tiše, kulturnije, manje agresivno, bolje rečeno manje krvoločno. povlačilo se u svoja 4 zida ili pak u zagreb. zagrepčani su pak krenili put austrije i drugih zemalja. 1991. u hrvatskoj bjesni rat, priliv ruralnog stanovništva je jači nego ikad. do dana današnjeg mnogima je sve u gradu zagarantirano bez ikakave škole ili relevantnih dokumenata. raditi se množe na mjestu VSS i s osnovnom školom samo ako je netko iz istog sela kao i lokalni moćnik. urbano stanovništvo i dalje odlazi, irska, australija, novi zeland, koreja, švedska, odselila je cila moja ulica. da se razumijemo, ljudi imaju pravo ići tamo gdje misle da će im biti bolje, neka svatko ide gdje hoće, migracija je uvijek bilo. ne protestiram ja protiv toga. protestiram što republika hrvatska nije zaštitila svoje građane i njihova prava koja ih pripadaju prema propisima a koja imaju na osnovi legalno stečenih dokumenata pred onima koji su jurnili kao divlje horde i bez iti jednog relevantnog dokumenta zgrabili sve. u splitu se sad pak događa nešto drugo, veliki povratak neprilagođenih gradu na sela. onaj stan u kojem je stanovao neki srbin kojeg su nazvali usred noći i prijetili mu klanjem, pa srbin otišao, a oni upali, sad iznajmljuju. onaj stan koji su zgrabili bez bodova, npr lažirali da imaju djecu ili VSS, sad iznajmljuju. onaj stan koji su bagatelno kupili od očajne obrazovane obitelji koja je trbuhom za kruhom morala put švedske jer za nju tako kulturnu i obrazovanu u tako poseljačenom splitu ili zagrebu više nije bilo mjesta, sad iznajmljuju. u splitu će se dogoditi sljedeće. oni koji za grad nisu jer još kopaju nos, vratit će se na selo definitivno. ispočetka će im stizati novac koji donosi turizam. no, sve je više iznajmljivača čime i cijene padaju. kad seljačini ne bude dosta novaca od iznajmljivanja, prodat će azijatu, francuzu, englezu. bit će krkan na svom selu, ono, birtija, ležanje, birtija. neće se baviti zemljom jer to ni dosad nije htio. lokat će ono što dobije od prodaje stana na splitskoj adresi i socijalnu pomoć jer će se naravno voditi kao nezaposlen. dakle, u hrvatskoj bi, osim zagreba koji je već toliki grad da se ne može smanjivati, moglo doći do obrata, jedino se ipak krivulje neće mijenjati jer će u gradskim stanovima živjeti neki novi ljudi. meni to ni smeta, oni koji su već stigli su uglavnom kulturni, a seljačina to nije bio. prema tome, come back u pripizdninu, nećem plakat.
osamdesetih je u Hrvatskoj počeo nezapamćen juriš na gradove.
možemo li to povezati s tim da je umro drug tito, ne znam. on je ipak uvik istica radnika i seljaka, a onda je osamdesetih postalo out bit seljak, počeo je juriš na gradove. velika seoba naroda. nakon stizanja u grad, nisu se svi seljaci urbanizirali, nekima to nikako nije išlo i tako imamo i seljačine. takvi su zaključili da bi u gradu mogli često i nezakonito, nasiljem ili prijevarom doći do svega. urbano stanovništvo je bilo tiše, kulturnije, manje agresivno, bolje rečeno manje krvoločno. povlačilo se u svoja 4 zida ili pak u zagreb. zagrepčani su pak krenili put austrije i drugih zemalja. 1991. u hrvatskoj bjesni rat, priliv ruralnog stanovništva je jači nego ikad. do dana današnjeg mnogima je sve u gradu zagarantirano bez ikakave škole ili relevantnih dokumenata. raditi se množe na mjestu VSS i s osnovnom školom samo ako je netko iz istog sela kao i lokalni moćnik. urbano stanovništvo i dalje odlazi, irska, australija, novi zeland, koreja, švedska, odselila je cila moja ulica. da se razumijemo, ljudi imaju pravo ići tamo gdje misle da će im biti bolje, neka svatko ide gdje hoće, migracija je uvijek bilo. ne protestiram ja protiv toga. protestiram što republika hrvatska nije zaštitila svoje građane i njihova prava koja ih pripadaju prema propisima a koja imaju na osnovi legalno stečenih dokumenata pred onima koji su jurnili kao divlje horde i bez iti jednog relevantnog dokumenta zgrabili sve. u splitu se sad pak događa nešto drugo, veliki povratak neprilagođenih gradu na sela. onaj stan u kojem je stanovao neki srbin kojeg su nazvali usred noći i prijetili mu klanjem, pa srbin otišao, a oni upali, sad iznajmljuju. onaj stan koji su zgrabili bez bodova, npr lažirali da imaju djecu ili VSS, sad iznajmljuju. onaj stan koji su bagatelno kupili od očajne obrazovane obitelji koja je trbuhom za kruhom morala put švedske jer za nju tako kulturnu i obrazovanu u tako poseljačenom splitu ili zagrebu više nije bilo mjesta, sad iznajmljuju. u splitu će se dogoditi sljedeće. oni koji za grad nisu jer još kopaju nos, vratit će se na selo definitivno. ispočetka će im stizati novac koji donosi turizam. no, sve je više iznajmljivača čime i cijene padaju. kad seljačini ne bude dosta novaca od iznajmljivanja, prodat će azijatu, francuzu, englezu. bit će krkan na svom selu, ono, birtija, ležanje, birtija. neće se baviti zemljom jer to ni dosad nije htio. lokat će ono što dobije od prodaje stana na splitskoj adresi i socijalnu pomoć jer će se naravno voditi kao nezaposlen. dakle, u hrvatskoj bi, osim zagreba koji je već toliki grad da se ne može smanjivati, moglo doći do obrata, jedino se ipak krivulje neće mijenjati jer će u gradskim stanovima živjeti neki novi ljudi. meni to ni smeta, oni koji su već stigli su uglavnom kulturni, a seljačina to nije bio. prema tome, come back u pripizdninu, nećem plakat.
Nema komentara:
Objavi komentar