subota, 28. svibnja 2016.

*****

Hrvatskoj sam dala znanstveni doprinos putem magistarskog znanstvenog rada, a školarinu za poslijediplomski studij sam sama platila. Hrvatska mi je dala 6,5 godina nezaposlenosti. Meni tako, a posla je naravno bilo za svakog stvora koji je krivotvorio dokumente. Bila bih još nezaposlena da se nisam samozaposlila. Zaposlila sebe i druge. I na sve plaće i honorare 12 godina plaćam Hrvatskoj obaveze. Bila i u sustavu PDVa 2 ciklusa po 5 godina iako prema ostvarenom prometu nisam imala obavezu biti tu. U tih 10 godina uplatila u državni proračun na tisuće kuna PDVa. 12 godina plaćam zdrastveno, a nemam ni dana bolovanja. Naučila sam tisuće ljudi i pomogla im po pristupačnoj cijeni da završe školovanje ili da budu bolji na poslu, a na svu mižeriju od zarade platila obaveze. Kroz to vrijeme mnogi oštećuju i mene i državu radeći bez registracije, no oni su ovoj zemlji divni, ja ne. Radili smo dosta puta i to vrlo naporno zahtjevne poslove i za državu, čak i za EU projekte. E, to sigurno više neću radit. Adio državo. Nema načina na koji me ova zemlja nije izmaltretirala, od nezaposlenosti, vrijeđanja, omalovažavanja, maltretiranja ovrhama, čak i na već ovršeno, zastrašivanja, pokušaja uništenja tvrtke, pa do batinanja u prostoru institucija. Od Hrvatske ne dobijam niti jednu kunu i ne želim je. Neka me samo pusti na miru da radim. Ako taj mir ne budem konačno imala, otići ću. Umorna sam i štufa više. Što još treba? Robijat za ovu zemlju koju navodno imamo, izginit u ratu kojeg fala Bogu više nema?! Pustite nas da radimo i debljajte guzičetine, ionako smo se već odavno pomirili s činjenicom da za ništa niste sposobni i da nam neće biti bolje po vama nego jedino ako se sami za to izborimo.

Nema komentara:

Šufit