petak, 18. rujna 2015.

*****

za razliku od mare koja ja postala ingrid, izbjeglice na tv daju izjave na tečnom engleskom. ljudi su uglavnom istinski obrazovani, nenasilini, bježe od zla i bezumlja. hrvatska bi ih interesirala da nema onaj svoj krvoločni dio od kojeg i mi mali, malešni hrvati gledamo... hm, ne znam više što gledamo. pobjeći, eskivirati, trpjeti. život u hrvatskoj je zbog krkana nepodnošljiv. da, znate to su oni koji bi pucali u mene zato što sam trudnoj ženi stala na pješačkom kad je bilo njeno zeleno, to su oni koji su me nazvali sotonom kad sam rekla da u mom uredu nije dopušteno veličanje hitlera i pavelića, to su oni koji su mi iz čista mira vikali da će mu bombu stavit usta, to su oni koji tuku novinare, žene, djecu, beče oči, ispuštaju neartikulirane krikove, mrze, slikaju se s hitlerovim slikama... zbog tog dijela hrvatske cijeli svijet gleda na nas s prijezirom i kako vidite izbjeglice bi nas i u samom prolasku bili mimoišli da ih nevolja nije natjerala preko hrvatske. svaki dan razgovaram sa strancima, percipiraju nas kao zemlju punu prirodnih ljepota, kulturnih znamenitosti, prijaznih ljudi uz napomenu da se strašno boje onog krvoločnog dijela koji im je izgledao kako su mi rekli, a i ja tako mislim ka da je upravo iz pećine. split je pun takvih nažalost, stigli su u njega, devedesetih intezivno. stalno zatvaramo oči pred tim problemom. stasala je jedna neonacistička krvoločna mrziteljska horda, nije ih baš ni malo, fala bogu da nisu većina, ali nužnost je ne zatvarati oči pred tim problemom. zar mu um ne može doskočiti? obrazovanje, edukacija i najoštrije kritiziranje svakog širenja mržnje prema bilo kome. stop ohlokraciji, krkanizaciji, zlu i nasilju. hoću kulturnu i za život poželjnu hrvatsku!

Nema komentara:

Šufit