Neka je portafoj tanji, ali morska jubav vridi više...
ponedjeljak, 31. kolovoza 2015.
teknika
"You are never too old to set another goal or to dream a new dream." - C. S. Lewis
Litrat oli slika by ja slikano jutros u Radunici. Split je pun zanimljivih otkrivenih i neotkrivenih detalja. smile emoticon
rodna kuća jakova gotovca
jakov gotovac rođen je u splitu, u kući koja je na slici, s balkonom, ta šta se vidi cila, baš ta smile emoticon
u dominisovoj će se sigurno naći još ponešto, pa ćemo i opet tamo smile emoticon
lav getanin
samo nastavite od vrtla drito dominisovom i bit će pronađen.
eto, bili smo i na piće u lava
smile emoticon
vrtal u dioklecijanovoj palači
evo i spominjanoga vrta (vidi zadnju objavu s malo teksta, dominisova ul).
usred dioklecijanove palače pravi pravcat vrt. i suši se roba. tu žive ljudi. da, ši smile emoticon
još jedna spli'ska sfinga
sfinga je maška sa glavon žene. sfinge nisu samo u egiptu, ima ih i u zadru i u splitu. ajmo najprije split'ske jer je split centar svita. za onu ča je kraj ulaza u katedralu (sfinga s glavom) znate. ima i ona če je bezglava, kraj jupiterovog hrama. evo još jedne maške kojoj je gujiicu izila maška. znači ovo je staro oko 3500 godin i nalazi se u dominisovoj ulici u splitu. kako je nač? naprije tribate sebe smistit u dioklecijanovu palaču. najbolje na peristil. onda se uputite put zlatnih vrata, ali skrenite livo u dominisovu. kad tu ulizite znat ćete da ste na pravom mistu jerbo tu u samom srcu dioklecijanove palače ima ludilo vrtal. mami uzdahe. e. a sad se okrenite. pogledajte gori na zid i eto sfinge.
svakako da i ovo triba označit na mapi, to ću nastojat učinit danas, pa zato app još i nije gotov. da imam povijesnih znanja, označila bi još bar 10 palača za koje vidiš da su palače, imaju grb obitelji, možda i plemićki, ali očito još nisu dovoljno istražene, pa nisu na info pločama označene. split je pun otkrivenog i neotkrivenog blaga. neki čak misle i da ovo nije sfinga, mnogi misle da jest. meni pari da je
smile emoticon
tovar
ako je ikome u split a i u dalmaciji općenito tribalo dignit spomenik, onda je to tovar. othranija je dalmaciju. ka ča san već bila rekla slikat ću se sa svakin tovaron. miritaju, e. ovega ga san nježno pomazila i po ušesima. jerbo, ča je tovar brez ušesa? kakav bi to bija neušati tovar? za plakanje e, uši su itekako bitne. tongue emoticon
di je ovo? u staron spli'skon kvartu ča se zove radunica i ča je arhitektonski jako zanimljiv. uza samu dioklecijanovu palaču i sve u njoj i oko nje, ono ča morate obavezno pogledat kad dođete u split su i veli varoš, radunica, lučac i manuš. pronađite kvartove na karti, livo označite da kvartovi budu uključeni i pokazat će van se bandire u svakom. tako lipi moji, istražit najprije lipu našu, a onda se može vižitavat i svit. koliko zagrebačke dice nikad nije vidilo split? a roditelji su ih vodili po cilom svitu, nije da nisu, a u splitu nisu bili. volimo svoje, cijenimo šta imamo jerbo zapravo vrlo smo bogati. imamo puno toga što neki mogu samo sanjati.
nedjelja, 30. kolovoza 2015.
nekad je bila slovarica i tablica, svatko je zna abecedu i množiti
brzo će škola. kad san bila dite, moj pokojni dida me odveja u knjižaru. bilo je to puno prije početka škole. teta u knjižari se zvala branka i imala je kratku plavu kosu. prodala nam je slovaricu. to je bilo nešto skroz jednostavno, a dobro. cila abeceda je bila označena u dvi najobičnije kartonske korice, svako slovo označeno s nečim što asocira na to slovo, a u procjep svakog slova si triba utirat slovo. mnoštvo kartončića u sličicama, pa ih složi...
A - auto, B - bubanj itd. kad smo na skroz jednostavan način savladali slova, onda me pokojna baba natirala da abecedu naučim i napamet i da je recitiram. naučili su me i čitat i pisat. tablica množenja se također naučila samo tako, a za matematički dil mi je kupljena tabla, kredice, a sa strane su bile nanizane kuglice, makni dvi i dodaj još tri, pa koliko imaš, a? na sat sam naučila tako da je moj dida nabavija kartonski sat i vrtija mu švere. najprije me naučija na pune ure, a onda na i po, pa na kvarte od ure. sve sam to znala prije škole. u školi mi je nekad bilo malo i dosadno, dosta puta i zanimljivo, ali opet ne mogu se sitit da je bilo onih koji nisu znali abecedu ili koliko je 7X8. danas živimo u sofisticiranom dobu, računala, tableti, mobiteli, pojavile su se pametne ploče, aplikacije, šta sve ne, a ja vidim da mnogoj dici koja su već došla do osmog razreda ili srednje ne ide ono osnovno. evo šta sve ne znaju u osmom razredu i srednjoj i zato imaju probleme svaki dan: zbrajati cijele brojeve do dvadeset, množiti cijele brojeve do sto, nabrojati dane u tjednu, nabrojati mjesece u godini, broj dana u pojedinom mjesecu, pročitati koliko je sati na satu koji ima švere, abeceda i naravno dijeljenje je uvijek problem, a računske operacije s decimalnim brojevima su viša matematika. u osmom razredu brkaju kvadriranje i općenito potenciranje s množenjem, svejedno im je 5x2 i 5^2 što je 5x5. većina ih nikako ne može zapamtiti da će 25 dobiti kvadriraju li 5, ali i -5. sve šta ide dalje, logaritmi, trigonometrija, geometrijska tijela, nizovi, redovi je ajme. kako neće biti, kada se ne znaju osnovne stvari. zato dobro gledajte učili li vaše dite u školi ono što se u životu mora znati i ako nije naučilo u školi pokažite mu, pomozite mu. biti u 21. stoljeću, a ne znati koja je ura, e, tako nešto mogu sebi dopustiti samo pojedni političari, ali takvi su ionako već ušli u sve karikature...
subota, 29. kolovoza 2015.
Gospe od Špinuta
Spominje se već 1096.
http://www.kbf.unist.hr/~jstrujic/spinut_povijest_crkvice
Označena je i na karti, upravo, a jutros sam prošla kraj nje i slikala je smile emoticon
https://www.google.com/maps/d/viewer…
lubinski porat
oko cilog marjana su divne plaže. jutros san bila na lubinski porat. plaža se nalazi na lipom mistu, pješčana je (da, da, u moru je divan pijesak pod nogama), tamarisi i borovi čine hlad, tuš radi i nije na prekide ka ostali već ga sam isključiš poslije tuširanja, mir, čisto more i cvrčkova muzika. plaža je označena i na karti, pronađite je
smile emoticon
petak, 28. kolovoza 2015.
******
gledam jutros, trajekti iskrcavaju auta, odlaze gosti. na stotine. samo je jedan fićo talijanskih oznaka iša put porta. svugdi škola počinje ranije nego kod nas, pa će misec koji slidi bit za penziće, (ne)radne ljude bez dice ili one koji su dicu već podigli, a pemziju još čekaju. takvih je manje. zapravo, uglavnom šta se zaradilo, zaradilo se. cilu zimu ćete imati azijate, ali oni ne obilaze žderačine i lokačine, mirni su, skromni su, uče. tako pristojni vjerojatno traže i pristojan smještaj, pa će šansu kod njih imat samo takav. ja se ne bojim gladi, cili život sam učila, učim i dandanas, od inženjerstva ću uvik nač neki način kako preživit... 1,5 do 2 miseca iznajmljivanja ne može bit dosta za živit, a mnogi su odlučili da neće poslat dicu u školu. šta ako turisti iduće godine odluče da je najveći trend kuba? karibi? azurna obala? šta ćeš onda moj narode koji toliko prezireš obrazovanje i rugaš mu se s posebnim veseljem?!
frown emoticon
četvrtak, 27. kolovoza 2015.
teatar
kada ti dosade životne predstave
komedije i tragedije,
arije pijanca zalutalog u kvartu,
svakodnevni hod na vršcima prstiju
i balansiranje između
dvije nemogućnosti,
pođi u teatar.
pogledaj nešto drugačije.
promijeni kut gledanja.
vidjet ćeš mogućnosti.
http://xvii.exto.org
sve by ja, vers i crtarija
gospe od soca
iz stoljeća 10. tu blizu žive sočani, a njena se zvona čuju sve do rima.
ako laže legenda, lažem i ja.
unesena je i ona na kartu, pronađite je :)
s mog balkona
niko u akciji
ja sam laf. pravi pravcati laf smile emoticon
srijeda, 26. kolovoza 2015.
utorak, 25. kolovoza 2015.
*****
dil drugi, ajde da vam opišem malo i uzorite komšinice. na samom kraju
osamdesetih ja i moj kumpanjo koji je usput rečeno iz miješanog braka
srba i hrvata, ali mi nismo bili odgojeni u mržnji, pa nismo prebojavali
krvna zrnca, uputismo se našem kumpanju u vižite u vojsku. ta vojska je
bila jedno 2000 km od splita daleko, u pirotu, blizu bugarske granice.
obećali smo mu doč, a baš nas je potrefija neki glupi štrajk vlakova u
republici rvackoj i nekako smo načuli da se može priko
prijateljskih republika bih i srbije ipak doč. autobus makarska -
autobus ploče - vlak sarajevo - vlak beograd - vlak niš - vlak pirot i
eto nas. obećanje je obećanje, stigli smo. to smo i uspili nekako. našli
smo i tu vražju kasarnu iz koje je moj kumpanjo poslin uteka i otiša
branit rvacku. posjetili ga, vižitali ga, prođe vrime, mora se nazad.
cili život ću pamtit povratak i vlak niš - beograd i neke naoružane babe
u njemu koje su predlagale da bi žene tribalo silovat, a muške bacit u
snig. kako su ostali bili njihovi prijatelji, izgleda da je u snigu
triba završit moj kumpanjo iz miješanog braka.bit će rata, ovo mi se ne
sviđa promislila sam. znate svi šta se dogodilo poslin. na ovim
prostorima sve zakuvaju krvoločne babe i onaj dil zatucanih i mržnjom
opijenih popova. tako je uvik. i još poneki političar sa psihičkim
problemima. dođe i taj beograd. tila san kupit krafen na kolodvoru.
pitam krafen i kaže mi nema. opet neka krvoločna baba. kako nema kad je
sve puno krafena - pitam ja. ima, ali za hrvate nema. i to su krofne. e
heben te živote, bila ja gladna i stigla u split. poslin je prošlo još
nekoliko vlakova. a onda je godinama bilo po receptu krvoločnih baba.
neće proći ni da prođe ni vlak ni voz. nitko nigdje nije vidija
teroriste. imali su tuđman i milošević neke svoje račune, a poštene
majke koje dicu nisu odgajale u mržnji i danas plaču za sinovima
izgubljenima u krvavom ratu za kojeg ću uvijek tvrditi da ga se uz malo
mudrosti moglo izbjeći, ali nije jer je trebalo opljačkati ovu zemlju.
odavno nisam bila u komšiluku, ali uvjerena sam da i dalje uz fino
odgojene, normalne, ženstvene žene kojima nije do nikakvih ratova i
dandanas imaju te uzorite, slične našim uzoritima koje bi klale,
ubijale, krvi se napijale. i od takvih s obje strane dunava svako zlo.
nemojte misliti da bih, makedonija i crna gora nemaju svoje krvoločne
primjerke. sad ćemo fermat jerbo ako nastavimo nećemo moč zaspat.
*********
ratnih devedesetih nije baš bilo puno svita po plažama. furešti su nas
izbjegavali, domaći se s ratnom situacijom nisu zahebavali. dođeš na
more, mista koliko očeš. i dođu divlji ljudi, one naše klasične rvatine.
šta je još gore, da ne lažen bile su njihove bolje bolovice tj velike
rvatice. takve ja od milja zovem uzorite. obrazovanje je za njih nešto
sramotno. brak postojati mora, ali jelte to je je samo na papiru jerbo
postoji i vodoinstalater i pošćjer i instruktor fitnesa
i pop. instruktor u autoškoli nije uopće pojavna figura u njihovim
životima jerbo one uglavnom voze bez vozačke i kapac su se organu reda
koji ih upita vozačku krvi napit, pa ih i oni zaobilaze. pas im je
obično nekakav krvoločni koji ni ne gre kod veterinara, pa ni vet nije
kandidat koji se ima šansu mišat u njihov sveti brak. dica im se od
malih nogu goje u agresivnom i nasilnom duhu i u opčinjenosti sa likom
hitlera i pavelića, a one same obično imaju ženstvenih 2 m, 150 kg i
brkove. e sad, kakve su takve su, za sebe su. žaj mi je samo dice koja
su odgajana u mržnji i pasa koji bidan gre u ilegalne borbe pasa. dakle,
bez ikakvog povoda takve dvi uzorite rvacke istinske krasotice su mi na
plaži zapritile STAVLJANJEM BOMBE U USTA. nitko nije niti pomislio da
su nekakvi teroristi tu među nama. nitko za takve ne misli ni danas
ništa slično osim da su uzorite članice društva i crkve narafski, a
narafski da se ništa prominilo nije. te stvarno imaju bombe, rašpe i
rivolvere u brošinu, nožinu o' ispod postelje i šmajser ispod sica
uglavnom ukradenog jeepa oli suva, prekucanog broja šasije i kupljenog
za vrlo čudne pineze negdje po bespućima bih.
*****
eto nas na zvoncac. laje bili pas ka lud na mene. obicno mi pasi veselo stizu. znate, ja volin bestije. imam ih punu kucu. iza njega gre gazdarica. e sad me vec jeza vata, prava babaroga. pas i dalje laje ka lud. sad mi se vec baca na mater. e pa dajte, maknite ga, imamo macke. - kazem mirno ja. uzica je obavezna. - kaze moja draga majka. babaroga sad puca rafale. neka moja mater dobro pogleda koji je to pas, 5000 eura je ulozeno u njega. e takve bas volim. te koji pase i mas...ke kupuju za preseravanje. njanci jedna moja bestija nije kupljena, sve su bile jadne kad su udomljene, nisu nikoga napale, pas je kakav je i gospodar, ako je bisan, bisan je na vas. deren se da me cuje govno jedno. utekla je i ona i pas. e da i ako je koja bestija u ovom gradu elita, to je moja maska cvita. nađena sa 300 g i teskom upalom ociju. i moj niko nadjen satran i ranjen ko nitko.
*****
kamene kućice u varošu su od starih splićana za munitu kupili vlaji. starim splićanima je i munita značila za odškolovat dicu koja poslin nisu imala di u splitu radit i otišli su u svit. vlaška dica su imala strikana i zaposlila se i bez škole. čast iznimkama. sad su vlaji zaključili da moredu zaradit na toj kućici u velon varošu i sve je postalo apartman, pa čak i nekadašnje kućice za tovara oli štale. vlaji su otišli na selo i sad tamo guštaju u lipoti zavičaja. split im ionako nije puno značija, bija je to grad u koji su se došli da prostite popišat, posrat i zgrabit šta se zgrabit da. čast časnim iznimkama. i tako, splićana je u veli varoš ostalo malo, vlaja isto, splićani su u amerike, vlaji u njemačkoj oli na selo, a na najlipšem dilu svita sad žive neki drugi ljudi. budu oni tu misecima, danas je pravi pravcati azijat kupova spizu za maške, a vidilo se da zna di šta u tu butigu stoji i da nije prvi put u njoj. e moj narode, jesi li sad sritan? sve manje dice moš vidit da trči marjanskim skalama, na ježinac oli na bačvice se sve manje skače u more, ovo je postala zemlja nekih drugih ljudi. ingleški govorin najčešće na ulici, hrvatski bar doma i na poslu, staru spli'sku rič svićon tražin. ne smeta mi niko, ko se kulturno ponaša dobrodoša je. migracije ljudi su se uvik događale, svatko ima prav poč di misli da će mu bit bolje. u hrvatskoj je puno zla učinija baš taj strikan stipe, mate oli jure ča je zapošljava priko veze, a bez skule. teško će se to ikad ispravit, a osin šta čujen samu sebe da galamin na veze, mito i korupciju, drugi mi se pare da čine kuco. i tu čast časnim iznimkama. ekola. jemamo ča smo tili, u varošu je mir ka u crikvi, slabo se više čuju smij i suze. ostale su samo one starega splita.
sveti mikula
Malo poznati Split - Sveti Mikula na Stagnji - Crkvica u Velom Varošu
vrlo stara, 12. stoljeće, arhitektonski zanimljiva i friško uslikana jutros od strane moje malenkosti te unesena u kartu...
https://www.google.com/maps/d/viewer?mid=1qndj9qTXtlWjIwVEblLCB2oWz5Y
pronađite je smile emoticon
ponedjeljak, 24. kolovoza 2015.
nedjelja, 23. kolovoza 2015.
*****
bidan sad mora bit pristojan prema predsjednici, ne smi naručit da se tuku izbjeglice ili emigranti (pošto ljudi bježe od zla, ja bih prije rekla izbjeglice) ako dođu u hrvatsku, mora se nasmiješiti građanima ove napaćene zemlje... a mislija je kako izbora neće biti i kako će se okruniti. aha, e, baš tako, kako da ne... došli smo do kraja 8. miseca, vrime teče, osim e-građanina nije se napravilo ništa pametno. zla je bilo puno i puno lošeg je napravljeno namjerno. planski. uz pomno planiranje. živi bili pa vidili kako će takvi "trudi" biti nagrađeni na izborima. nadam se samo da svi misleći ljudi neće bit pohapšeni prema modelima iz nekih davnih vremena, proglašeni ludima, po okolinu opasnima ili pak da ih neće popapat mrkla noć. daleko je još uvijek od nas demokracija, imamo mi tu nekakvu ohlokraciju (vladavinu svjetine) i nekoliko samovolja začinjenih sa puno ega.
frown emoticon
*****
da si negdje sa samo jednom kesicom i vrlo neizvjesnom budućnosti a dijete ti na rukama, kako bi se osjećao da te tuku, pucaju u tebe, mlate?
ako u hrvatsku budu ušle izbjeglice iz sirije, a tko zna koliko će ih još doći i što će se događati, najvažnije je ne zaboraviti da si čovjek.
s obzirom da sam za milanovićeve vlade kao državljanin rh sa svim urednim dokumentima doživila da me se bez ikakvog povoda mlati u prostoru institucija rh i po nalogu institucija, znam da nije ugodno.
stoga molim svih da prema ljudima postupaju čovječno. to su ljudi bez obzira što nisu članovi partijske organizacije. da, u hrvatsku su stigli ili će stići ljudi koji nisu članovi partije i u hrvatskoj žive ljudi koji nisu članovi partije. ljudi imaju ljudska prava.
*****
nitko ne bi odlazio sa mjesta gdje mu je dobro. ljudi su otišli iz sirije jer im tamo život više nije moguć. događa se veliki migracijski val, pitanje je samo kako će koja zemlja na njega odgovoriti i koliko će biti civilizirana prema tim ljudima. već 4 godine otkad traje ovo zlostavljanje mog naroda od strane vlade zorana milanovića puni autobusi hrvata svaki dan odlaze za njemačku, slavonija je praktički iselila. lika je odavno prazna. da nije ovo malo turizma, dalmacija bi bila gladna. svatko ima pravo potražiti sreću i život dostojan čovjeka. ne čudim se nikome. ljudi iz sirije neće ostati u makedoniji, srbiji, hrvatskoj. tu nije dobro. u hrvatskoj konkretno može biti dobro samo onome tko je već zaradio vreće para i ta osoba da bi joj bilo dobro nikako ne smije biti hrvat iz hrvatske. pogotovo ne može biti dobro obrazovanoj osobi koja je hrvat iz hrvatske. zasad je to naša tužna istina. ponižen smo narod, ali i sami smo krivi što smo to dopustili. tko nam je sad kriv? srbi? mlečani? austrijanci? mađari? nijemci? sirijci koji još do naše granice nisu ni stigli? možda su kroz povijest razni i bili krivi, za ovo što nam se sad događa, sami smo krivi. šutke trpimo zlostavljanje, dajemo naš novac u proračun i ne bunimo se kad se za njega iznajmljuju neboderi i tuševi za urede u njima, kad se za njega voze u skupim jurilicama razne marine, kad se za njega opijaju državni dužnosnici itd. bit će nam i dalje loše ako i dalje nastavimo dopuštati da nam bude loše. zašto recimo ne odemo u prosvjede zbog nameta HGK? nemamo za njega ništa, niti člansku iskaznicu, šutke to plaćamo, za naše pare gre se u safarije, bojim se da su se samo njuške tu prominile, a igra ostala ista. zašto smo šutke otrpili ukidanje škole? zar djeca nema pravo na obrazovanje? ako su škole pune kukastih križeva po fasadama, ako je oko njih sve puno boca i šprica, ako se preskače gradivo, ako se ne radi kvalitetno, ako u njima ima nestručnih osoba, ako se djeca ne prate ocjenama, ako se događa priznavanje testa na državnoj maturi za koji je jasno rečeno da je provaljen, e gospodo, to više nije škola. školu je hrvatska imala i za tita, neka je bila i po partizanskom modelu skrojena, ali svatko je znao množiti. danas mnoštvo djece ne zna niti množiti, svaki problemski zadatak i logično razmišljanje je poveći problem, iziričaj je siromašan, ne čita se, nije potrebno učiti jer se ionako državna matura može nekažnjeno provaliti, a pošteno će se zaposliti i to samo kod samog sebe jer će drugačije teško uspjeti samo neka budala, pametni mito daju i čak bez škole face postaju. koješta nam je osim školovanja i zapošljavanja zlo i naopako, šutimo, trpimo, a dok smo ovako pasivni, događat će nam se i daljnje zlo i iseljavanje stanovništva. ne pozivam na revoluciju, postoje i zakonite metode za iskazivanje nezadovoljstva. zašto šutimo?
subota, 22. kolovoza 2015.
*****
jučer sam gledala auta poljskih registracija. stižu jakim kolima bez problema do hrvatske. moćne jurilice, poznatih markih. nekad su dolazili na način da su kao i česi preprodavali štramce za kupanje i slične gluposti. bili sritni da su uopće stigli. što se promijenilo? koliko znam pripremili su dobro projekte i prvog dana ulaska u EU povukli novce iz fondova. očito im na vlasti nisu bili mrzitelji poljske ni poljskog naroda, input je uša u poljsku, zavrtija kotač razvoja i poljaci danas jure u jurilicama. nisam bila u poljskoj, ovo sve zaključujem samo iz onog što vidim kad poljaci stignu u split. nisam bila ni do trogira u zadnje vrime, a kamoli negdje dalje. mislim kako preživit svaki dan. moja zemlja nije povukla novce iz fondova, a imali smo na njih pravo. vlast u mojoj zemlji čini sve da uništi malog poduzetnika i čeka neke velike investitore koji nikad neće stići iz tri razloga: 1) zakoni i porezi se mijenjaju svaka tri dana 2) prevelika davanja u proračun na neto isplate i komplicirane birokratske procedure 3) svakodnevno vrijeđanje svih onih koji rade svoj posao i nije ih briga za učlanjenje u partiju. da me se išta pita, ja bih ovo nepovlačenje novaca iz fondova tretirala kao veleizdaju. zašto smo u EU? da plaćamo članarinu i ništa od nje nemamo?!
petak, 21. kolovoza 2015.
četvrtak, 20. kolovoza 2015.
*****
šta mislite koji je ovo grad? smile emoticon
neko pojašnjenje za sve zbunjene ima tu:https://hr.wikipedia.org/wiki/Splitski_lazaret
*****
google, facebook i svi ovi ostali su špijunčine. otkud oni znaju da se moje auto prodaje i novo kupuje? otkad sam to obznanila (na hrvatskom), svaki čas mi se pojavljuju oglasi za probne vožnje i stižu mailovi pozivnice. poč ću ja to sve probat, pomalo. no, kako mi to prije nije bilo na ekranu tako često? novo auto me zanima, a puno više od novog auta (to bi bilo najbolje dobit na nagradnu igru) me zanima on-line obrazovanje, međutim, tu vidim di koji oglas, no ne toliko isforsiran... i sad kad gledamo sve one procese koji su se vodili zbog nametanja oglasa, ne znam, ima tu nešto, ima... no, dobro meni to ni ne smeta, kako ću znat šta ima novo ako nekako ne doznam smile emoticon
******
Ovo sam ljeto malo promatrala ljude. Građani Hrvatske su kao i dobar dio EU između znanja i neznanja izabrali neznanje, između plivanja i ležanja izabrali ležanje, između skromnosti i preseravanja bez pokrića, preseravanje. Obrazovanje je u našoj zemlji ipak na sramotno zadnjem mjestu u nekom sustavu vrijednosti. Kad pogledate malo bolje, u divljim zemljama djevojčice riskiraju živote pred raznim talibanskim i inim terorističkim skupinama koje im brane obrazovanje i idu u školu jer znaju da je obrazovanje važno. U Americi mnogi odustanu od škole i ipak u nekakvom biznisu i uspiju, ali čitavo mnoštvo ljudi radi i po 2 posla da bi svojoj djeci omogućili školovanje. Postoje prestižna sveučilišta i ona donose ekstra kvalitetno obrazovanje koje ima i cijenu. Zašto je nešto što zapravo i jeste jako vrijedno u Hrvatskoj bezvrijedno? Građanima Hrvatske sve je važnije od školovanja, časnim iznimkama se klanjam. Tako su svugdje, odlazak na selo je uvijek prioritetniji nego odlazak na bilo koje mjesto gdje se uči, a čak se i iz škole izostaje zbog odlazaka na selo. Obilaze se sve svete pričesti i krizme, vjenčanja i sprovodi, seoske olimpijade, derneci i proslave svega i svačega, a ne uči se. Naravno, na svim tim zgodama se i ždere, obžderava. Ta zato se i ide tu. Njemačka nema taj luksuz da bude zemlja od žederačine do žderačine, školsku godinu produljili, a mislim da i kreću prije nas. Srbija je lani sigurno krenula s nastavom prije nas, odmah na početku rujna. Hrvatska čeka. Mare koja je postala Ingrid je svima pokazala kako se može i bez znanja engleskog jezika, svi oni veliki Hrvati koji bi u ime hrvatstva i ubijali naravno da ni svoj jezik još nisu naučili, a kamoli tuđi. Svima im je u upotrebi srpski futur biti će, ali Srbina bi ubili. Bit će da nedostaje obrazovanja u krvoličnim mozgovima, zato i jesu takvi. Ne kažem sad da svi moraju biti doktori znanosti, ali veličanje Hitlera, a istovremeno izbjegavanje minimalnog školovanja i provođenje vremena od derneka do derneka ne bi trebalo biti nešto ni fino ni lijepo ni pametno. Naravno,imamo i skupinu koja uz neučenje ljeta provodi i ležeći. Plivanje, hodanje, kakva izložbica, koncertić, sve je to fuj, ležati se mora. I tako, iz dana u dan leže i gledaju u strop. Nedoraslom umu je to lakše od čitanja, aktivacije moždanih, razmišljanja, stvaranja, kreativnosti. Siromašan izričaj, sveden na pet samoglasnika, a, e, i, o, u, ležanje i buljenje u štrop. Bravo, bolje ne može. Ustvari može, navij cajke za bolje raspoloženje i plitkost će postat beskrajna. Glavno da je preseravanje bez pokrića glavno. Piju se skupe kave po štekatima, šeta se u najskupljim tenisicama, laje na najskupljim mobitelima i voze auta u neskladu s primanjima, često i bez vozačke. Porezna bi trebala početi pitati odakle nekome nešto, pa bi ovo veliko hrvatstvo koje nema ništa s domoljubljem završilo. To bi lagano preokrenilo utakmicu u korist poštenog rada i obrazovanja. Krkani bi otkrkali...
utorak, 18. kolovoza 2015.
Palača Marulić
Marko Marulić, otac hrvatske književnosti, rođen je na današnji dan u Splitu u ovoj kući. Palaču Marulić tek treba unijeti na kartu. To je jedna od dvadesetak splitskih plemićkih palača ili palača vrlo značajnih građana u Dioklecijanovoj palači ili oko nje. Split je vrlo interesantan, kada uđete u kafić koji je uređen i kao mala čitaonica, vi ste u tom momentu u dvije palače, u Palači Marulić koja se nalazi u Dioklecijanovoj palači. Palača Marulić ja na korak od velike Papalićeve palače, a u toj je Muzej grada Splita.
ja i sveta trojica
kad takneš nešto što postoji stoljećima, osjetiš povezanost sa precima, domovinu, cijeli svoj narod. ovo je crkvica sveta trojica, 8 - 11. stoljeće. nalazi se u splitu i upisana je kao vrijedna baština republike hrvatske po svim onim kriterijima koji već idu za takve stvari. ovih dana ću vam malo pokazati onaj dio splita koji nije sveti duje, a popet ćemo se i na svetog duju. napravit ćemo slika za web, istražit ćemo naš grad, naučit ćemo nešto što još nismo znali ili nadopuniti znanje, sve u svemu oli inšoma dela šoma, to smo mi, naša zemlja, naše blago, naš ponos.
di je ova crkvica? na poljudu, a kako je na kartu već unesena, nađite je smile emoticon
zato sam kartu i formirala.
https://www.google.com/maps/d/viewer?mid=zOvTOjK4l2Yw.kpYbR7B8GHnM&usp=sharing
Marul
Na današnji dan rođen je Marko Marulić, otac hrvatske književnosti.
Skulpturu je napravio Ivan Meštrović, a slikala sam je ja smile emoticon
ponedjeljak, 17. kolovoza 2015.
*****
zašto su po svim butigama slušalice za mobitel jušto uza teke, pernice, kalkulatore i šestare, a? je li normalno da se utiraju slušalice u uši i ne sluša u skuli oli školi? je li normalno da roditelji kupuju to da se nosi u školu i tako odgajaju dicu? to će im kupit, a plastičnu škatulu za nosit marendu u koju bi moglo stat bokun kruva i sira i jabuka, neće. dat će im šolde da kupuju skupe i nezdrave bureke i pizze, od kojih i po pola nepojedeno itaju. pogledajte zrinsko-frankopansku i teslinu poslije odmora, nevjerojatno nešto, moglo bi se pokupiti nekoliko desetaka kila nepojedene hrane svaki dan. koje bahaćenje, koja prepotencija bez pokrića. poč će im kupit i patike od 1200 kn iako se sasvim dobre nike i adidas mogu nač i za 200 do 500 kn. najskuplji mobitel od čak 5 ili 6 iljada kuna. malo ko će i jednu kunu uložit da dite odvede u teatar, u neku galeriju ili muzej, za dodatne sate jezika, matematike, rada na računalu i sl. ovu sam godinu uglavnom učila studente i odrasle, pa vam to mogu reč iz prve ruke. svake godine budu i dani otvorenih vrata po muzejima i galerijama i znate koga tu trefin? samu sebe vidin u zrcalo, e... di je onda najveća kriza? u glavi, a to je ono najgore. toj mižeriji nikad neće doč kraj.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)