sad ću napisati nešto zbog čega će se dogoditi da će me mnogi pljuniti,
ali tako uglavnom biva kada se kaže istina.
mladi odlaze, ali mladi, čast iznimkama, ne žele učiti.
da je savladan rad na računalu u mjeri malo većoj od facebooka,
moglo bi se koješta raditi iz bilo kojeg kraja svita, pa i iz hrvatske.
kako svaki dan gledam ljude koje trebam nešto naučiti, mogu reći istinu:
što se tiče računala, jedva da žele naučiti ono najnužnije za školu,
a vrlo malo ih je zainteresirano da nauči programiranje, matematiku, fiziku, elektrotehniku temeljito(DA; TEMELJITO) da time mogu rješavati konkretne probleme, a koješta, baš koješta bi s tim znanjima u životu mogli.
kad je bio tečaj za python na courseri, iz splita su ga po upikanim markerima pohađale 2 osobe, ja koja sam išla po certifikat jer mi treba za posao (i dobila ga uz 100% ostvaren prolaz) i još jedna osoba za koju sam po infu zaključila da radi na grafičkom dizajnu i da je fakultet završila. gdje su bili svi srednjoškolci? studenti? nastavnici informatike? u gradu u kojem postoji fakultet elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje, filozofski fakultet, tehnološki fakultet, pomorski fakultet, fakultet građevine, arhitekture i geodezije, stručni studiji informatike zamisli tečaj upišu 2 osobe koje rade u privatnom sektoru i koje već imaju završen fakultet. a tečaj je bio vrhunski, ljudi iz cijelog svijeta su ga s nestrpljenjem očekivali. iz zagreba je bilo nekoliko strelica, a beograd, doduše veći od zagreba, krcat markerima. oko zagreba i oko beograda baš nikoga ne interesira ništa, a afrika je bila puna markera polaznika. eto tako lipa moja mladosti, vrime provedite u birtiji, ne učite, pa poslin po njemačkoj perite zahode i guzice po staračkim domovima i budite sritni da ste i te poslove našli jer zna se da takve poslove domaći izbjegavaju. teško je bilo učit. na bačvicama se plaća 40 kn sat da se po onim napuhanom kompleksu skače uvis ka šimija oli majmun, a di je učenje, nema baš puno konfužjuna oli gužve.
za pametne telefone me tek 1 student do sada upitao samo 1 pitanje.
odrasli pak u CV napišu da izvrsno znaju raditi na računalu i onda dođu 1 dan prije testiranja za posao i sasvim je jasno da osim eventualno otići na facebook ne znaju ništa. baš ništa. tablica u wordu je znanstvena fantastika, a rad u excelu nešto što izgleda gore nego kad je mare ča je postala ingrid probala špik ingliš. ona je bar onako a kandidati za posao za testiranje koje je sutra prvi put excel vide kad im ja isprid njih otvorim radnu knjigu.
ali tako uglavnom biva kada se kaže istina.
mladi odlaze, ali mladi, čast iznimkama, ne žele učiti.
da je savladan rad na računalu u mjeri malo većoj od facebooka,
moglo bi se koješta raditi iz bilo kojeg kraja svita, pa i iz hrvatske.
kako svaki dan gledam ljude koje trebam nešto naučiti, mogu reći istinu:
što se tiče računala, jedva da žele naučiti ono najnužnije za školu,
a vrlo malo ih je zainteresirano da nauči programiranje, matematiku, fiziku, elektrotehniku temeljito(DA; TEMELJITO) da time mogu rješavati konkretne probleme, a koješta, baš koješta bi s tim znanjima u životu mogli.
kad je bio tečaj za python na courseri, iz splita su ga po upikanim markerima pohađale 2 osobe, ja koja sam išla po certifikat jer mi treba za posao (i dobila ga uz 100% ostvaren prolaz) i još jedna osoba za koju sam po infu zaključila da radi na grafičkom dizajnu i da je fakultet završila. gdje su bili svi srednjoškolci? studenti? nastavnici informatike? u gradu u kojem postoji fakultet elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje, filozofski fakultet, tehnološki fakultet, pomorski fakultet, fakultet građevine, arhitekture i geodezije, stručni studiji informatike zamisli tečaj upišu 2 osobe koje rade u privatnom sektoru i koje već imaju završen fakultet. a tečaj je bio vrhunski, ljudi iz cijelog svijeta su ga s nestrpljenjem očekivali. iz zagreba je bilo nekoliko strelica, a beograd, doduše veći od zagreba, krcat markerima. oko zagreba i oko beograda baš nikoga ne interesira ništa, a afrika je bila puna markera polaznika. eto tako lipa moja mladosti, vrime provedite u birtiji, ne učite, pa poslin po njemačkoj perite zahode i guzice po staračkim domovima i budite sritni da ste i te poslove našli jer zna se da takve poslove domaći izbjegavaju. teško je bilo učit. na bačvicama se plaća 40 kn sat da se po onim napuhanom kompleksu skače uvis ka šimija oli majmun, a di je učenje, nema baš puno konfužjuna oli gužve.
za pametne telefone me tek 1 student do sada upitao samo 1 pitanje.
odrasli pak u CV napišu da izvrsno znaju raditi na računalu i onda dođu 1 dan prije testiranja za posao i sasvim je jasno da osim eventualno otići na facebook ne znaju ništa. baš ništa. tablica u wordu je znanstvena fantastika, a rad u excelu nešto što izgleda gore nego kad je mare ča je postala ingrid probala špik ingliš. ona je bar onako a kandidati za posao za testiranje koje je sutra prvi put excel vide kad im ja isprid njih otvorim radnu knjigu.
nego, spomenili smo se i jezika. ne uče se ni oni.
jadan je ovaj narod i njegovo (ne)znanje.
jadan je ovaj narod i njegovo (ne)znanje.
ne uči se programiranje, programski jezici, web tehnologije, većina bi ljudi sad pala na gujicu da im kažem da se i za internet može programirati, a mobitel služi za prdačenje u kafani, birtiji kako vam drago i pravljenje selfija s onom glupom patka facom. e pa kako u svoju pamet, znanje i obrazovanje i tukac zna više od balkanca uložit, ne triba se prikovišje žalit. tako vam je jer nećete da učite. neko sad može reč i ti si rekla da bi otišla. da, ali zato što u hrvatskoj niče prikovišje svastika i šta se pruža otpor čišćenju toga. zato što je klima antipoduzetnička. zato što se zakoni mijenjau svaka 3 dana. no i da odem radila bi posal u svojoj struci u svojoj firmi. razlika je bitna! no i razlika u sustavu vrijednosti kojem sam ja u životu pridavala pažnju je bitna!
Nema komentara:
Objavi komentar