četvrtak, 18. lipnja 2015.

*****

Njemačka je ukinila kartušinu i može se u njih.
Za mene je pak sigurno samo jedno.
To je uz Kanadu jedina zemlja u koju neću.
Oni ni dandanas nemaju mnoge svjetonazore
koji su u skladu s mojima,
pa se nećemo tamo poč svađat.
Ostatak svita može proč, a di ćemo, vidit ćemo kad razriješim obaveze.
Ili će se nešto u ovoj zemlji prominit ili ću ja prominit adresu.
Lipo mi miriše Provansa, a i SAD je opcija s tim da ne razumim zašto bi inženjerima SAD bio problem kad meni baš svake godine putem neta nude zelenu kartu da priko nje dođem. Iskreno govoreći nisam još puno ni gledala oko svega toga što je točno potrebno, mene zanima samo privatni sektor, dakle ja ako odem želim i tamo gdje odem osnovati tvrtku i raditi za sebe.
Znam da Francuska traži znanje francuskog, ali učila sam ga godinama, imam i završene stupnjeve. No, lipi moji, ne mere ni u Njemačku bez njemačkog. Jok. To je sigurno tako. Nekako vidim da će sad bit i malo šetnje, posjet stricu i Njemačkoj i puno povrataka jer mnogi nisu navikli ni puno raditi ni biti pristojni. Ipak, ne želim nikom razbijati iluzije.
Iz Splita jako puno ljudi kaže da odlaze i da će taj odlazak pokušati realizirati u najviše godinu dana. I koliko vidim baš nitko ne kaže da će otići teška srca, a to je ipak zabrinjavajuće. Eto što je Republika Hrvatska napravila vlastitom narodu. Drugi narodi koji ovdje žive su još dobro i prošli u odnosu na Hrvate koji nisu u sprezi s kriminalom.

Nema komentara:

Šufit