*****

e... onaj osjećaj kad uočiš problem, pa dođeš na cool ideju kako to riješiti, pa to žarko želiš ostvariti, pa radiš danima i skužiš i kako ćeš točno doći do cilja, pa počneš raditi da bude baš onako kako si zamislio itd... iza mene je već stotine sati rada, a opet, ništa mi, baš ništa, ne bi pomoglo da nisam ono što jesam po zanimanju i da kroz godine u znanje nisam uložila na tisuće sati moga života... ispred mene je još nekoliko mjeseci rada na ovome što sad radim. nije mi teško i veselim se jer to putovanje kroz proces stvaranja ne može ništa zamijeniti. tako me ne pitajte puno di sam, u kodovima, razmišljanjima i istraživanjima mogućnosti, pametnija nego prije par mjeseci, svakako, u povećem projektu zasad sama. ne bojte se, odavno sam ja naučila brodit takvim morima, nije baš lako bilo postati mr.sc, vodit firmu deset godina, riješiti milijune problema. tako mora bit, ovo ću riješiti sama, a poslije ću uključiti još ljudi drugih profesija.narafski, točno znam tko mi treba, tko ne, sve ljude već imam i ne triba mi zatrpavanje sandučića. stvara se nešto dobro, duboko virujem da ću sve uspiti napraviti kako sam zamislila. rješavam najprije jedan dio, ali tzv. špranca će bit primjenjiva za cili svit, možda se i obogatim heheh  jesu li gotovi izbori? nisu još? e još malo, pa sad će, ja imam važnog posla, pa me osim toga i mojih polaznika koje učim i mojih privatnih zanimacija svi ti kandidati i ne zanimaju baš previše... kad bog stvori inđinjera, on ne more mirovat...