ljubica je bolesna. sutra će biti prva kod veta. ona je najbitnija.
njen prvi božić i eto bolesti.
niko treba na skidanje punata, a nju sam mislila odvest na cijepljenje, ali kako ne jede, lešana je bit će liječenje.
valjda neće snig. nemam zimske gume.
ne bi po snigu vozila ni da ih imam.
nije snig za dušu južnjačku.
ako padne, probijat ćemo se kroz mećavu.
mogu ja to. imam force.
ne triba mi ni dijeta jer se nisam obžderavala.
kraj je godine i nekako sumiramo di smo i kud smo.
bila je to godina u kojoj sam proslavila 10 godina rada. otplatila auto. izašla iz PDVa. riješila sam još neke zaostale obveze, a neke su tek na redu da se riješe i riješit će se. nešto je riješeno djelomično i dovršit će se. život nije ni bijel ni crn, neka od nijansi sive, a na nama je da uzmemo pinel i dodamo kolure.
bila je to godina u kojoj sam se vrlo tužno osjećala u vlastitoj zemlji i gradu.
vlast je otvorila safari na malog poduzetnika, svjetina je klicala tom gnjusnom činu. neka pate, triba pred zid sa svima njima, kad ne bude bilo ni jednog koji hrani sebe i obitelje i još daje u proračun, neće postojati razlog za ljubomoru, patnju, frustracije.
završi svako zlo, završit će i ovo.
godinu ću pamtiti i po puno nereda i nerada po školama koji uočavam priko dice koju učim, vrlo malom zainteresiranošću vrlo malog broja pojedinaca za bilo kakav napredak i znanje; tek rijetki uče zato što hoće, više njih zato što moraju, a većina ne uči ništa i čak ni ne misli da bi išta morali. čovjek se u hrvatskoj vraća u oblik primata s tim da mnogi nikad od tog oblika nisu ni napredovali k boljem.
zato volim životinje. pametno me gledaju u popriličnoj tupavosti koja nas nažalost okružuje. svakako mi je najgori događaj ove godine špirov prerani odlazak. ljudi su bili zdravi. morali smo bit. nemam taj luksuz da me smi išta bolit. stisni zube i gucaj. godinu ću pamtit i po mnoštvu turista oli kako mi rečemo fureštih koji su stigli i još stižu u split. neki i ostaju. split nekako postaje ka paris oli london, šetaju po njemu ljudi svih rasa, vjera, baš mi je interesantno promatrat ljude. sve. gledaš ih i misliš iz koje zemlje stižu, što rade, je li im cool kufer itd. liti je lakše, primitivizam i tupavost nekako ka da budu kacani od furešta. (kacani bi bilo potopljeni pod površinu mora). more neko reče ej, pa ne moš tako, ne guraju se problemi o' ispod tapeta, pa ćemo sad reč nema ih. ja se borim koliko je u mojoj moći da bude bolje, ali nisam svemoguća nada. dopustite da eto bar na minut dva pogledam put pučine i vidim samo jidra i brodove. neka naš zaplovi boljim kursem. ne bi bilo loše poč niz kurenat, a ne kontra kurenta ka šta stalno činimo. jerbo, da zlo pobjeđuje, čovik bi još bija bez kotača i vatre. kad smo već kod jurilica, daj nam živote cinije gorivo, više znanja i rada, energetsku učinkovitost, reciklažu i prosvitli pamet. nama svima, e, jerbo neće nam pomoći ni sdp ni hdz ni investitori koji stalno stižu, ali nikako da stignu, vengo samo mi sami sebi. svim stipanima, štefovima i šteficama sritan imendan!. idemo izdurat još ovih par dana i poč će ča godina u kojoj su najbolje ča mi se dogodilo niko i ljubica. navijajte za ljubicu. zaslužuje.
Nema komentara:
Objavi komentar