srijeda, 17. rujna 2014.

*****

deset godina rada je prošlo i pitanje koje se nameće je: šta sad?
amerika ili francuska, rado. mogućnosti. prilike.

hrvatska malo nudi, a puno uzima. razloga za ostanak je premalo.
nema ni nekih izazova ovdje više.

ipak, more je tu i dragi ljudi.

a da postavimo izazove sami? da probamo prominiti neke stvari, pa da bude nešto bolje nego u ameriku, a? može i više toga biti bolje ako budemo vridno radili. može svaki pojedinac bar nešto napraviti, samo ako hoće, e...

za početak, uspila sam da OŠ Manuš očisti dvorište od sramotnih svastika. i to uopće nije mala stvar. ne virujem da bih prije deset godina uspila. danas ipak jesam.

svaka škola na kojoj tu sramotu vidim bit će od strane moje malenkosti prijavljena redarstvu i policiji. ne znam kako ravnatelje nije sramota, a i profesore koji u tim školama rade?! svaki dan tu prolaze i ne vide jadni kukaste križeve, ma zamisli...

uredimo sami našu zemlju, nitko neće za nas to napraviti ili možemo svi kupiti kartu u jednom smjeru. točno o nama ovisi kako će ovdje biti.

laku noć! treba poći leći. sutra je novi, radni dan. ulazimo u 11. godinu rada. neka mi je sa srićom, tribat će mi, e..
-------------------------
link vodi na detalje oko škole manuš za one koji nisu pratili.

Nema komentara:

Šufit