****

kad sam ja bila učenik, nosile su se kecelje i važnije je bilo što tko zna nego kakve tenisice ima. ni sa marendom nije bilo preseravanja kako danas gledam: kupuju se bureci, topli sendviči, baca se po pola pizzete ili štrudela, sramota! hrana posvuda po ulici, kao kriza, a najveća je u glavama ljudi, vjerujte mi. za marendu smo u osnovnoj nosili od kuće sendvič ili jabuku, a u školi su jeli oni iz razreda koji je bio za cjelodnevni boravak u školi. u srednjoj se po pristupačnoj cijeni u samoj školi mogao kupiti sendvič od kruha, sira i/ili mortadele i čaj. nekad bismo kupili krafnu. većina razreda nije bila pretila i bez problema bismo pretrčali 100 m. svi su znali tablicu množenja što, vjerovali ili ne, danas nije slučaj. danas se ždere, ne uči i preserava bez pokrića. moj duboki naklon časnim iznimkama. ---- evo napisala sam ovo kao komentar, znam da mnogima neće biti drag, ali tako je to uvijek s istinom.