neki su me pitali da zašto san ovako blesava i pod stare dane?! najprvo, daleko je starost. najdrugo: more bit zato šta sam bila jedina ženska u razredu,
more bit zato šta san od najjače struje na svitu - tu je uvik sa srcem
išla puknuta ekipa, a bez srca oni koji se nisu uspili upisat na štagod
slabiju letriku, ja san imala peje, znači išla sam sa srcem. radim s mladim ljudima, pa i to nosi uvik neki muving, dinamiku, veselje, a i rano je još za ostarit... kakva starost? ta nije mi 150 godina. ni za par godina se ne vidim nešto bitno drugačije. sigurno neću poč u političare oli na koje ozbiljno radno misto, tu bi umrla od dosade a i nikako ne mogu zamislit da bi tribalo poč na posal u neku ozbiljnu robu i složit neku ozbiljnu facu. neka mene blesave, dobro je to... — osjećam se blesavo.
Nema komentara:
Objavi komentar