*****

još samo 12 radnih dana do kraja školske godine. borim se da pomognem dici da isprave ocjene, da novo gradivo napišu pozitivno, da prođu razred, ali ka da više nikoga nije briga. 

ka da je pohara niki uragan i ka da je tek negdi neka trunčica života koja jedva opstaje. 

sustav, škola, roditelji, institucije, sve postoji, ali svi imaju nekog važnijeg i prišnijeg posla. 

svake godine je samo sve gore i gore.

teško je biti usamljeni putnik na ovakvim stazama. 

kako je tako je, ipak se neću predati. virovat ću da ipak nisam jedina koja misli da je važna formula za površinu kruga, oplošje kugle (hm, od kada čovjek ove spoznaje ima i zašto u 21. stoljeću bitne bile ne bi?) - ne bi baš svi nalipili fetu pršuta na čelo, nitko me u to ne može uvjeriti. — osjećam se šugavo.