dragi
prijatelji, poznanici, kontakti. sve sam dijaloge namjerno snimila jer
sam znala da će neki obećavati pomoć, ali da neće baš žuriti s
realizacijom, a da će sebi itekako znati napraviti marketing od
obećanja.
imamo mi i takvih političara koliko hoćeš, navikli smo na to.
napravila sam sve što sam mogla da sve od mojih objava bude jasno i transparentno. pokušala sam veće i one koji to mogu potaknuti da daju pomoć jer je ona itekako potrebna. no, igra mačke i miša nije baš na čast, ne meni nego onima koji nas pokušavaju zavaravati, pogotovo zato što se radi o ljudskoj nevolji. kod nekih sam uspjela, a ako neke raduju tek obećanja bez djela, neka zaspu mirno ako mogu. bitno mi je da sam ipak raščistila tko uplatu nije izvršio. ne mogu nikoga istući ni vrijeđati da novac da jer bi to bilo kazneno djelo iznude, a ni nisam takva inače. naravno, takav novac, novac koji nije dat od srca imao bi gorak okus.
ponovit ću moj poslijepodnevni post: moja je učenica dala hranu (i to manistru jer je to famozna spiza, tako su mi rekli, a i ja znam), sve moguće za higijenu, i još cukar, sol, brašno, uje itd, a njezin brat je isto da spizu i još je nosija vriće. i taj veliki čovik je moj đak. dico ponosna san na vas! mnogi odrasli nisu dali ništa, a imaju svašta. a dica su obećala i svaki misec od svog džeparca dati i još. i ko sad više šljivi vodeće i uspješne, kome oni tribaju, a? imamo mi sami sebi, neka smo mali, srca su nan velika i uspit cemo pomoć koliko god triba... . — osjećam se ponosno. ovo sve govori.
više ne triba. je li tako? svi moji đaci, vjernici i nevjernci znaju da se pred svetoga petra može ponijeti samo Ljubav, Dobrota, Poštenje, Plemenito srce, Uspomene, Čovječnost, Znanje, a ne trokatnica ni audi. bitne pojmove sam namjerno napisala velikim slovom, a dicu sam baš ja ovo naučila. ne virujete? pitajte ih. 10 godina svima to govorim, uvijek.
sirotinja je odnila u crveni križ svoju kesicu brašna koja je trebala biti za sutra, prekosutra, do penzije. jesu li oni sirotinja? ne, takvi ljudi samo nemaju novaca, a to ne znači biti siromašan. takvi ljudi su najbogatiji, vjerujte mi. i baš takvi ljudi su i meni pomogli ili mi pomognu kad mi je trebalo. bez puno pitanja, od malo, od srca. bez zahtjeva za zahvalom.
takvi ljudi su dali i daju i za slavoniju. takvim ljudima sam beskrajno zahvalna i sretna sam što ih imam kao prijatelje, poznanike, sugrađane, zemljake, itd. drugo stvarno više ništa nije bitno. takvi ljudi će više skupiti i pomoći snagom svog srca, a škrtice neka broje parice, čuvaju ih, mirišu ih i budu veseli ako ih to veseli.
imamo mi i takvih političara koliko hoćeš, navikli smo na to.
napravila sam sve što sam mogla da sve od mojih objava bude jasno i transparentno. pokušala sam veće i one koji to mogu potaknuti da daju pomoć jer je ona itekako potrebna. no, igra mačke i miša nije baš na čast, ne meni nego onima koji nas pokušavaju zavaravati, pogotovo zato što se radi o ljudskoj nevolji. kod nekih sam uspjela, a ako neke raduju tek obećanja bez djela, neka zaspu mirno ako mogu. bitno mi je da sam ipak raščistila tko uplatu nije izvršio. ne mogu nikoga istući ni vrijeđati da novac da jer bi to bilo kazneno djelo iznude, a ni nisam takva inače. naravno, takav novac, novac koji nije dat od srca imao bi gorak okus.
ponovit ću moj poslijepodnevni post: moja je učenica dala hranu (i to manistru jer je to famozna spiza, tako su mi rekli, a i ja znam), sve moguće za higijenu, i još cukar, sol, brašno, uje itd, a njezin brat je isto da spizu i još je nosija vriće. i taj veliki čovik je moj đak. dico ponosna san na vas! mnogi odrasli nisu dali ništa, a imaju svašta. a dica su obećala i svaki misec od svog džeparca dati i još. i ko sad više šljivi vodeće i uspješne, kome oni tribaju, a? imamo mi sami sebi, neka smo mali, srca su nan velika i uspit cemo pomoć koliko god triba... . — osjećam se ponosno. ovo sve govori.
više ne triba. je li tako? svi moji đaci, vjernici i nevjernci znaju da se pred svetoga petra može ponijeti samo Ljubav, Dobrota, Poštenje, Plemenito srce, Uspomene, Čovječnost, Znanje, a ne trokatnica ni audi. bitne pojmove sam namjerno napisala velikim slovom, a dicu sam baš ja ovo naučila. ne virujete? pitajte ih. 10 godina svima to govorim, uvijek.
sirotinja je odnila u crveni križ svoju kesicu brašna koja je trebala biti za sutra, prekosutra, do penzije. jesu li oni sirotinja? ne, takvi ljudi samo nemaju novaca, a to ne znači biti siromašan. takvi ljudi su najbogatiji, vjerujte mi. i baš takvi ljudi su i meni pomogli ili mi pomognu kad mi je trebalo. bez puno pitanja, od malo, od srca. bez zahtjeva za zahvalom.
takvi ljudi su dali i daju i za slavoniju. takvim ljudima sam beskrajno zahvalna i sretna sam što ih imam kao prijatelje, poznanike, sugrađane, zemljake, itd. drugo stvarno više ništa nije bitno. takvi ljudi će više skupiti i pomoći snagom svog srca, a škrtice neka broje parice, čuvaju ih, mirišu ih i budu veseli ako ih to veseli.
Nema komentara:
Objavi komentar